Franjo Fiala. Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine. GZM. Sv. 3. 1889. Str. 89-92.
◊89
piše Franjo Fiala.
U jesen 1887. prilikom službenog posla u Ljubuškom (Hercegovina) upotrebio sam priliku, da dokolicom upoznam mnogobrojne historijske i predhistorijske spomenike onoga predjela.
Što sam svoje pobrano iskustvo i nalaske ovdje pribilježio, učinio sam s toga, što je za sada dobro došao svaki materijal za upoznanje rimskoga doba, i predhistorijske kulturne epohe Bosne i Hercegovine, kako bi se mogao upotrijebiti vremenom u opisu najstarije povijesti ovijeh zemalja.
U polovici novembra 1887. doznadoh, da su se kod Hrašljana, predgragja od Ljubuškog, otkopali grobovi. Mjesto je 100 koraka jugoistočno od onoga mjesta, gdje se testa u Čitluk odvaja od one u Čapljinu. Nalazište bijaše u vinogradu nedaleko od kolibe jednog tamošnjeg žitelja. Na žalost doznadoh ondje na mjestu, da su grobovi otkriveni još prije nekoliko sedmica te da su nagjene ljudske kosti u njima već ukopane u groblju. Uz prkos mojemu nagovaranju nikako ne htjedoše da mi pokažu dotičnoga mjesta.
Razgledajući pobliže mjesto padoše mi u oči dva rimska zapisa na nekoliko koraka od grobova u kamen urezana u obliku zadušnih ploča, no bijahu vremenom rastrošena i nečitka. Da ih slupam u hartiju, za to ne imadoh ni kade niti nužnoga pribora. Možda su Blau ili Hörnes već od prije čitali ove zapise i objavili ih.
Blizu kamenitih ploča imaju ostaci jedne starodrevne masline, ciglo jedne u obližnjoj okolici Ljubuškog.
Grobovi bijahu ravni grobovi, bez ikakva uzvišenja. Od okolnih žitelja doznadoh, da su pri ukopu kostiju bezobzirce iznova ukopani mnogobrojni predmeti od željeza i nekoliki od tuča.
Prokopavajući mrve na licu mjesta ovoliko sam uspio.
Jedva 1/2 metra ispod površine zatekoh masnu truhlu zemlju bez djelića uglja i luga; slojevi bijahu sa svijem isprekidani ušljed predhodnog iskopavanja.
U ovom tavanu oko 2/3 metra duboko u zemlji nagjoh ove predmete: jednu fibulu od tuča, jedan željezni nož s jednom sječenicom, odlomke nakita od tuča, željezne klince, jedan želježni šiljak od strijele, trunke i vrat jedne suzne bočice, komad plavetne palice od stakleta obvijene bijelom prugom, odlomke jednog mača i nekolike veoma zargjane gvozdene pribore, ne mogavši da shvatim na što su.
Inače nagjoh još malo razbijenih crjepovnih sudova od crvene, dobro pečene gline i jedan sa svijem otrven novac od tuča.
Od ljudskih kostiju ne mogoh osim nekoliko sa svijem truhlih trunaka ništa više naći u spomenutom sloju.◊90
Fibula od tuča prevučena plavetno zelenom patinom imade oblik luka i bogato je ornamentovana. Sliku joj u prirodnoj veličini pokazuje figura 1.
Figura 1.
Željezni nož s jednom sječenicom naslikan u pola prirodnoj veličini u figuri 2. opominje do duše po svojem obliku na izvjesne tipove Hallstatske periode; no obzirom na položaj i na nagjene predmete cio pronagjen grob može se ubrojiti samo u pokrajinsko-rimsku kulturnu epohu.
Fig. 2.
U blizini ovoga nalazišta nagjeno je iznovice novaca iz docnijeg rimskog carskog doba, pa i duvarovi od rimskih cigalja, megju ovijema i tavanica od blizu dva kvadratna metra širine.
Na poljima u ravnici oko Ljubuškog, Hrašljana i Humca imade puno krševa od cigalja i crjepova od gline rimskog podrijekla; po grobovima i zadušnijem pločama, isto i po zidovima na sve strane vidi se, da je ovdje bila neka stara rimska naseobina.
Kako brojem tako i ogromnom veličinom svojom padaju u oči posjetiocu gomile, tumuli u okolici Ljubuškog. Narod ih zove gomilama. O porijeklu i cijelji njihovoj narodno predanje znade tek nešto da nam priča.
Nekoji okolni stanovnici spominju Grke kano začetnike ovijeh gomila; drugi opet pričaju da je u njima ukopan nekakav junak ili kralj.
Samo sam ciglo o jednoj gomili čuo neku osobitu priču. Humka, u priličnim dimenzijama, leži na testi od Ljubuškog u Studence oko 4 kilometra daleko od Ljubuškog. Priča što sam ju slušao od nekoliko seljaka glasi po prilici ovako: "U staro vrijeme živio je u ovom kraju neki čarobnik koji je svojom opačinom i nevaljaštinom bio strašilo svijeta. Kad je sve to već prevršilo mjeru te druge pomoći ne bijaše, diže se vas narod na nj, uhvate ga na jednom polju i ondje kamenjem zatrpaše. Navališe ogromne stijene preko njega, da ne mogne više ustati. I od toga vremena bacio bi svako prošavši kraj groba po jedan kamen na nj, te tako postade ogromna gomila na grobu čarobnikovu".◊91
Gomile su mahom humka od nabacanog kamenja, rijetko se vigja da su podzidane sirovo otesanim kamenima.
Kod Crvenog Grma, blizu dalmatinske megje imadoh prilike, da vidim jednu otvorenu gomilu.
Gomila bijaše razvaljena radi vagjenja šotra za testu te grob uvaljen u prirodnoj dubljini zemljišta ležaše otvoren.
U svemu je izgledao grob kao kakav sanduk, sastavljen od nekoliko vertikalno položenih sirovih kamenitih ploča, a pokriven bijaše takogjer sirovo otesanim kamenima. Dužina mu je 1 metar, visina 60 cmtr., pravac osovine u dužini je od istoka na zapad. Kad otvorih sanduk nagjoh u njemu dobro očuvanu čovječju donju vilicu, komade čovječjeg temena i kostiju od udova razdrobljenih od nabacanog kamenja. Zanimljiv ae temen, jer je veoma prevučen bakarnom patinom, i to je znak, da je u grobu svakako bilo i dodataka od tuča. Možda je ovaj sanduk istom u novije vrijeme porobljen.
Od uglja, pepela ili sagorenih kostiju ne bješe u grobu ni traga, isto ni traga komadićima od glinenih crjepova.
O sandučnom obliku ovijeh grobova saopštio mi je i jedan činovnik u Ljubuškom nešto, što se podudara s mojim opažanjem.
Graditelji ovijeh gomila po svoj prilici su ukopavali svoje mrtve nesagorene i čučečki u položaju.
Iz Megjugorja, gdje se mogu vidjeti očuvani ostaci stare rimske teste, dobio sam dobrotom geometra g. Mlakera jedan halat svakako rimskog porijekla, iskopan na nekom zemljištu.
Taj komad naslikan u prirodnoj veličini u fig. 3. smatram da je rimski držak od pisala (stilus), kome je vrh odlomljen.
Gornji dio ukrašen poteznim ornamentima, sastoji se od crno patiniranog tuča, a donja proširena partija za glačanje voštanih tablica, načinjena je od željeza.
Fig. 3.
U rimskim novcima iz toga predjela, nagjoh razne rimske porodične novce, pak onda novce careva Trajana, Antoninusa, Piusa i Hadriana. Regje se nahode novci iz Dyrrhachiuma.◊92
Na visoravni više Hrašljana nagjoh tragova od pečenih zemljanih bedemova. Crjepovi što ih na mjestu sakunih, ukrašeni su valovitim ornamentima, što su po Virchovu karakteristični za predhistorijske bedeme.
Crjepovi su već uobličeni na lončarskom kolu a ragjeni od gline koja sadrži škriljca. Pri mom malenom istraživanju upljačkao sam svega nekoliko željeznih komada i razlomaka jako irizovanog stakleta.
Prošle godine mjeseca juna dobio sam od jednog seljaka iz Vojkovića, (selo na dnu Trebevića u blizini Krupca) kameni artefakt, čiju sliku ovdje donosim. Gosp. Szombathy, čuvar dvorskog muzeja u Beču, našao je, da je taj komad izragjen od afanitičnog škriljca, koji ima jedrinu 2.9 i tvrdinu 7., te sadržaje dosta bjelutka; boje je zelene slične nefritu (Nephrit).
U koliko sam doznati mogao, nije se ova vrsta škriljca dosada našla u Bosni. Pošto nagjeni artefakt nema oštrica, to se nije mogao upotrebiti kao sjekira, ni kao klin ili čekić. Kad je g. Dr. Montelius prigodom svog putovanja po Bosni ovaj predmet kod mene razgledao, izjavio je da je po svoj prilici nekakva hamajlija (amulet), jer dvije udubine na kamenu pokazuju jasne znakove, da su nastale trvenjem kanafe, kojom je ta hamajlija bila obavijena.
Mjesto, gdje je ta hamajlija nagjena, leži na ogranku Igmana, koji siže do blizu rijeke Željeznice. Po ostancima starog bedema moglo bi se reći, da je tu bila predhistorijska naseobina; to potvrgjuje takogjer ondje nagjeno orugje iz kremena. Ja sam iz tamošnje okoline dobio šiljak strijeljice od jaspisa i nekoliko nožića od dresve (Hornstein).
Komade kremena, što se ondje često nagje, upotrebljuju tamošnji seljaci za kresanje vatre. Dotično brdo zove se "Naklo".
Odlučio sam istraživati to mjesto te se nadam povoljnu uspjehu.
◊89
Prilozi arheologiji Bosne i Hercegovine
piše Franjo Fiala.
I. Nagjen grob kod Ljubuškog.
U jesen 1887. prilikom službenog posla u Ljubuškom (Hercegovina) upotrebio sam priliku, da dokolicom upoznam mnogobrojne historijske i predhistorijske spomenike onoga predjela.
Što sam svoje pobrano iskustvo i nalaske ovdje pribilježio, učinio sam s toga, što je za sada dobro došao svaki materijal za upoznanje rimskoga doba, i predhistorijske kulturne epohe Bosne i Hercegovine, kako bi se mogao upotrijebiti vremenom u opisu najstarije povijesti ovijeh zemalja.
U polovici novembra 1887. doznadoh, da su se kod Hrašljana, predgragja od Ljubuškog, otkopali grobovi. Mjesto je 100 koraka jugoistočno od onoga mjesta, gdje se testa u Čitluk odvaja od one u Čapljinu. Nalazište bijaše u vinogradu nedaleko od kolibe jednog tamošnjeg žitelja. Na žalost doznadoh ondje na mjestu, da su grobovi otkriveni još prije nekoliko sedmica te da su nagjene ljudske kosti u njima već ukopane u groblju. Uz prkos mojemu nagovaranju nikako ne htjedoše da mi pokažu dotičnoga mjesta.
Razgledajući pobliže mjesto padoše mi u oči dva rimska zapisa na nekoliko koraka od grobova u kamen urezana u obliku zadušnih ploča, no bijahu vremenom rastrošena i nečitka. Da ih slupam u hartiju, za to ne imadoh ni kade niti nužnoga pribora. Možda su Blau ili Hörnes već od prije čitali ove zapise i objavili ih.
Blizu kamenitih ploča imaju ostaci jedne starodrevne masline, ciglo jedne u obližnjoj okolici Ljubuškog.
Grobovi bijahu ravni grobovi, bez ikakva uzvišenja. Od okolnih žitelja doznadoh, da su pri ukopu kostiju bezobzirce iznova ukopani mnogobrojni predmeti od željeza i nekoliki od tuča.
Prokopavajući mrve na licu mjesta ovoliko sam uspio.
Jedva 1/2 metra ispod površine zatekoh masnu truhlu zemlju bez djelića uglja i luga; slojevi bijahu sa svijem isprekidani ušljed predhodnog iskopavanja.
U ovom tavanu oko 2/3 metra duboko u zemlji nagjoh ove predmete: jednu fibulu od tuča, jedan željezni nož s jednom sječenicom, odlomke nakita od tuča, željezne klince, jedan želježni šiljak od strijele, trunke i vrat jedne suzne bočice, komad plavetne palice od stakleta obvijene bijelom prugom, odlomke jednog mača i nekolike veoma zargjane gvozdene pribore, ne mogavši da shvatim na što su.
Inače nagjoh još malo razbijenih crjepovnih sudova od crvene, dobro pečene gline i jedan sa svijem otrven novac od tuča.
Od ljudskih kostiju ne mogoh osim nekoliko sa svijem truhlih trunaka ništa više naći u spomenutom sloju.◊90
Fibula od tuča prevučena plavetno zelenom patinom imade oblik luka i bogato je ornamentovana. Sliku joj u prirodnoj veličini pokazuje figura 1.
Figura 1.
Željezni nož s jednom sječenicom naslikan u pola prirodnoj veličini u figuri 2. opominje do duše po svojem obliku na izvjesne tipove Hallstatske periode; no obzirom na položaj i na nagjene predmete cio pronagjen grob može se ubrojiti samo u pokrajinsko-rimsku kulturnu epohu.
Fig. 2.
U blizini ovoga nalazišta nagjeno je iznovice novaca iz docnijeg rimskog carskog doba, pa i duvarovi od rimskih cigalja, megju ovijema i tavanica od blizu dva kvadratna metra širine.
Na poljima u ravnici oko Ljubuškog, Hrašljana i Humca imade puno krševa od cigalja i crjepova od gline rimskog podrijekla; po grobovima i zadušnijem pločama, isto i po zidovima na sve strane vidi se, da je ovdje bila neka stara rimska naseobina.
II. Gomile u ljubuškom kotaru.
Kako brojem tako i ogromnom veličinom svojom padaju u oči posjetiocu gomile, tumuli u okolici Ljubuškog. Narod ih zove gomilama. O porijeklu i cijelji njihovoj narodno predanje znade tek nešto da nam priča.
Nekoji okolni stanovnici spominju Grke kano začetnike ovijeh gomila; drugi opet pričaju da je u njima ukopan nekakav junak ili kralj.
Samo sam ciglo o jednoj gomili čuo neku osobitu priču. Humka, u priličnim dimenzijama, leži na testi od Ljubuškog u Studence oko 4 kilometra daleko od Ljubuškog. Priča što sam ju slušao od nekoliko seljaka glasi po prilici ovako: "U staro vrijeme živio je u ovom kraju neki čarobnik koji je svojom opačinom i nevaljaštinom bio strašilo svijeta. Kad je sve to već prevršilo mjeru te druge pomoći ne bijaše, diže se vas narod na nj, uhvate ga na jednom polju i ondje kamenjem zatrpaše. Navališe ogromne stijene preko njega, da ne mogne više ustati. I od toga vremena bacio bi svako prošavši kraj groba po jedan kamen na nj, te tako postade ogromna gomila na grobu čarobnikovu".◊91
Gomile su mahom humka od nabacanog kamenja, rijetko se vigja da su podzidane sirovo otesanim kamenima.
Kod Crvenog Grma, blizu dalmatinske megje imadoh prilike, da vidim jednu otvorenu gomilu.
Gomila bijaše razvaljena radi vagjenja šotra za testu te grob uvaljen u prirodnoj dubljini zemljišta ležaše otvoren.
U svemu je izgledao grob kao kakav sanduk, sastavljen od nekoliko vertikalno položenih sirovih kamenitih ploča, a pokriven bijaše takogjer sirovo otesanim kamenima. Dužina mu je 1 metar, visina 60 cmtr., pravac osovine u dužini je od istoka na zapad. Kad otvorih sanduk nagjoh u njemu dobro očuvanu čovječju donju vilicu, komade čovječjeg temena i kostiju od udova razdrobljenih od nabacanog kamenja. Zanimljiv ae temen, jer je veoma prevučen bakarnom patinom, i to je znak, da je u grobu svakako bilo i dodataka od tuča. Možda je ovaj sanduk istom u novije vrijeme porobljen.
Od uglja, pepela ili sagorenih kostiju ne bješe u grobu ni traga, isto ni traga komadićima od glinenih crjepova.
O sandučnom obliku ovijeh grobova saopštio mi je i jedan činovnik u Ljubuškom nešto, što se podudara s mojim opažanjem.
Graditelji ovijeh gomila po svoj prilici su ukopavali svoje mrtve nesagorene i čučečki u položaju.
III. Megjugorje.
Iz Megjugorja, gdje se mogu vidjeti očuvani ostaci stare rimske teste, dobio sam dobrotom geometra g. Mlakera jedan halat svakako rimskog porijekla, iskopan na nekom zemljištu.
Taj komad naslikan u prirodnoj veličini u fig. 3. smatram da je rimski držak od pisala (stilus), kome je vrh odlomljen.
Gornji dio ukrašen poteznim ornamentima, sastoji se od crno patiniranog tuča, a donja proširena partija za glačanje voštanih tablica, načinjena je od željeza.
Fig. 3.
U rimskim novcima iz toga predjela, nagjoh razne rimske porodične novce, pak onda novce careva Trajana, Antoninusa, Piusa i Hadriana. Regje se nahode novci iz Dyrrhachiuma.◊92
Na visoravni više Hrašljana nagjoh tragova od pečenih zemljanih bedemova. Crjepovi što ih na mjestu sakunih, ukrašeni su valovitim ornamentima, što su po Virchovu karakteristični za predhistorijske bedeme.
Crjepovi su već uobličeni na lončarskom kolu a ragjeni od gline koja sadrži škriljca. Pri mom malenom istraživanju upljačkao sam svega nekoliko željeznih komada i razlomaka jako irizovanog stakleta.
IV. Kamena rukotvorina (artefakt) iz Vojkovića kod Sarajeva.
Prošle godine mjeseca juna dobio sam od jednog seljaka iz Vojkovića, (selo na dnu Trebevića u blizini Krupca) kameni artefakt, čiju sliku ovdje donosim. Gosp. Szombathy, čuvar dvorskog muzeja u Beču, našao je, da je taj komad izragjen od afanitičnog škriljca, koji ima jedrinu 2.9 i tvrdinu 7., te sadržaje dosta bjelutka; boje je zelene slične nefritu (Nephrit).
U koliko sam doznati mogao, nije se ova vrsta škriljca dosada našla u Bosni. Pošto nagjeni artefakt nema oštrica, to se nije mogao upotrebiti kao sjekira, ni kao klin ili čekić. Kad je g. Dr. Montelius prigodom svog putovanja po Bosni ovaj predmet kod mene razgledao, izjavio je da je po svoj prilici nekakva hamajlija (amulet), jer dvije udubine na kamenu pokazuju jasne znakove, da su nastale trvenjem kanafe, kojom je ta hamajlija bila obavijena.
Mjesto, gdje je ta hamajlija nagjena, leži na ogranku Igmana, koji siže do blizu rijeke Željeznice. Po ostancima starog bedema moglo bi se reći, da je tu bila predhistorijska naseobina; to potvrgjuje takogjer ondje nagjeno orugje iz kremena. Ja sam iz tamošnje okoline dobio šiljak strijeljice od jaspisa i nekoliko nožića od dresve (Hornstein).
Komade kremena, što se ondje često nagje, upotrebljuju tamošnji seljaci za kresanje vatre. Dotično brdo zove se "Naklo".
Odlučio sam istraživati to mjesto te se nadam povoljnu uspjehu.
