Franjo Fiala. Rimski nahođaji iz Bosne. GZM. Sv. 1. 1894. Str. 95-96.
◊95
Priopćio muzejski pristav Franjo Fiala.
Pô sata na istok od varošice Kupresa vodi kotarski put, građen iz Livna u Bugojno kroz klanac Velika Vrata. Na najvišem mjestu klanca 1384 m, nađeni su godine 1892. prigodom opravljanja ceste tik do nje u sloju crnice, debelom od prilike 40 cm, na istrošenom vapnencu komadi opeke, fragmenti od plovastih rbina, životinjske kosti, ulomci od željeznih sprava, broncani stilus, srebren prsten i 20 broncanih novaca. Od tih objekata dospješe novci, broncani stilus i prsten kao darovi gospodina upravitelja ispostave Isidora Gruma u zbirke zemaljskog muzeja.
U junu 1893. pohodio je pisac ovog članka to nahodište, pa je pri tome ovo razabrao. U sloju crnice, od koga je nađeno još nekoliko malih ostanaka, nigdje nije bilo traga kakom zidanom temelju, ali je množina komada tipične rimske opeke potvrdila mnijenje, koje se je samo sobom nametalo, da je na tom mjestu bila neka mala rimska građevina. Narodna tradicija priča o nekoj kraljici, koja je u Stržnju stolovala, a na Velikim Vratima imala svoj ljetnikovac.
U najbližoj blizini tog nahođaja našao je pisac dvije od lomljenog kamena zidane čatrnje ili bunara, koji su gotovo do vrha bili zatrpani ruševinom i zarasli gustim šipragom.
Za obitavanje visina Velikih Vrata, barem pri današnjim klimatičkim prilikama, nije podesna. Zimi je visina klanca izložena najljućoj buri i dugotrajnim smetovima. Ja mislim, da je ovdje bila samo katkad za vrijeme posjednuta rimska vojnička postaja, da čuva cestu. U pogledu rukotvorina valjalo bi ovo primijetiti. Broncani stilus, slika 1., 1/1 nar. vel., dug je 74 mm, 1 1/2 mm debeo,◊96 a na jednom je kraju poput lopatice splošten i previnut.
Slika 1.
Srebrni prsten, slika 2., 1/1 nar. vel., eliptičkog je oblika, a u sredini jedne duge strane ima ovalnu plojku, na kojoj se vide usavaćena latinska pismena. Mogla bi se onako od prilike pročitati: F i E ligirano, nadalje L, I i X, dakle FELIX.
Slika 2.
Premjeri su prstenu 23 mm i 20 mm, debljina 1 mm. Među novcima zastupani su: Klaudijus II. Gotikus (268. do 270. p. Hr.) u 1, Konstantin Veliki (323. do 337. p. Hr.) u 2, Konstans u 1, Konstancijus (337. do 361. p. Hr.) u 6, Valentinijan I. (363. do 364. p. Hr.) u 1, Teodosijus (379. do 395. p. Hr.) u 3 eksemplara. Šest se komada više nije moglo odrediti.
Po nađenim novcima može se od prilike odrediti doba rimske stražarnice na Velikim Vratima, te se može uzeti, da je zgrada postojala od pošljednje trećine trećeg vijeka do svršetka četvrtog vijeka po Hr.
Blizu Busovače nađena je na mjestu Polju poslije velike jedne kiše na tek preoranoj njivi mala rimska ilovasta svjetiljka, koju je gospodin šumar I. Halbman darovao zemaljskom muzeju. Ono mjesto, gdje je nađena, nije se poslije dalje pretraživalo.
Slika 3.
Nađeni je eksemplar, slika 3., 1/2 nar. vel., 10 cm dug, 7.5 cm širok, a na dnu mu se vidi pečat C·DESSI, Cajus Dessius. Taj se natpis češće nalazi. Iz provincije Dalmacije poznat je jedan komad iz Zadra (Momsen, CIL III 6436.); od drugih nahodišta navodim Ljubljanu i Sibinj (Momsen, CIL III 6008/18 i 6286/2.).
◊95
Rimski nahođaji iz Bosne.
Priopćio muzejski pristav Franjo Fiala.
1. Rimski nahođaji iz Kupresa.
Pô sata na istok od varošice Kupresa vodi kotarski put, građen iz Livna u Bugojno kroz klanac Velika Vrata. Na najvišem mjestu klanca 1384 m, nađeni su godine 1892. prigodom opravljanja ceste tik do nje u sloju crnice, debelom od prilike 40 cm, na istrošenom vapnencu komadi opeke, fragmenti od plovastih rbina, životinjske kosti, ulomci od željeznih sprava, broncani stilus, srebren prsten i 20 broncanih novaca. Od tih objekata dospješe novci, broncani stilus i prsten kao darovi gospodina upravitelja ispostave Isidora Gruma u zbirke zemaljskog muzeja.
U junu 1893. pohodio je pisac ovog članka to nahodište, pa je pri tome ovo razabrao. U sloju crnice, od koga je nađeno još nekoliko malih ostanaka, nigdje nije bilo traga kakom zidanom temelju, ali je množina komada tipične rimske opeke potvrdila mnijenje, koje se je samo sobom nametalo, da je na tom mjestu bila neka mala rimska građevina. Narodna tradicija priča o nekoj kraljici, koja je u Stržnju stolovala, a na Velikim Vratima imala svoj ljetnikovac.
U najbližoj blizini tog nahođaja našao je pisac dvije od lomljenog kamena zidane čatrnje ili bunara, koji su gotovo do vrha bili zatrpani ruševinom i zarasli gustim šipragom.
Za obitavanje visina Velikih Vrata, barem pri današnjim klimatičkim prilikama, nije podesna. Zimi je visina klanca izložena najljućoj buri i dugotrajnim smetovima. Ja mislim, da je ovdje bila samo katkad za vrijeme posjednuta rimska vojnička postaja, da čuva cestu. U pogledu rukotvorina valjalo bi ovo primijetiti. Broncani stilus, slika 1., 1/1 nar. vel., dug je 74 mm, 1 1/2 mm debeo,◊96 a na jednom je kraju poput lopatice splošten i previnut.
Slika 1.
Srebrni prsten, slika 2., 1/1 nar. vel., eliptičkog je oblika, a u sredini jedne duge strane ima ovalnu plojku, na kojoj se vide usavaćena latinska pismena. Mogla bi se onako od prilike pročitati: F i E ligirano, nadalje L, I i X, dakle FELIX.
Slika 2.
Premjeri su prstenu 23 mm i 20 mm, debljina 1 mm. Među novcima zastupani su: Klaudijus II. Gotikus (268. do 270. p. Hr.) u 1, Konstantin Veliki (323. do 337. p. Hr.) u 2, Konstans u 1, Konstancijus (337. do 361. p. Hr.) u 6, Valentinijan I. (363. do 364. p. Hr.) u 1, Teodosijus (379. do 395. p. Hr.) u 3 eksemplara. Šest se komada više nije moglo odrediti.
Po nađenim novcima može se od prilike odrediti doba rimske stražarnice na Velikim Vratima, te se može uzeti, da je zgrada postojala od pošljednje trećine trećeg vijeka do svršetka četvrtog vijeka po Hr.
2. Rimska grobna svjetiljka.
Blizu Busovače nađena je na mjestu Polju poslije velike jedne kiše na tek preoranoj njivi mala rimska ilovasta svjetiljka, koju je gospodin šumar I. Halbman darovao zemaljskom muzeju. Ono mjesto, gdje je nađena, nije se poslije dalje pretraživalo.
Slika 3.
Nađeni je eksemplar, slika 3., 1/2 nar. vel., 10 cm dug, 7.5 cm širok, a na dnu mu se vidi pečat C·DESSI, Cajus Dessius. Taj se natpis češće nalazi. Iz provincije Dalmacije poznat je jedan komad iz Zadra (Momsen, CIL III 6436.); od drugih nahodišta navodim Ljubljanu i Sibinj (Momsen, CIL III 6008/18 i 6286/2.).
