Antun Ilija Carić. Narodno vjerovanje u Dalmaciji. GZM. Sv. 3. 1897. Str. 481-495.
◊481
U istinu je čudnovato ovo noćno strašilo, plod bujne fantazije stanovnika otoka Brača. Oni čvrsto vjeruju, da je "Orho Marin" neka vrsta morskoga duha, koji može inače da luta i po zemlji. On imade to glavno svojstvo, da se može po miloj volji pretvoriti u koji mu drago stvar i u koju mu drago životinju, ali najvoli da se pretvori u magarca ili psa. Imade još i to svojstvo, da može, kad se je jednom pretvorio u jednu od tih životinja, narasti do ogromne visine i trčati nenatkriljivom brzinom.◊482
Rekao bih da je njegovo poslanstvo na zemlji: da traži po noći putnike pa da ih muči. Pretvoren u magarca najradije se susreta sa umorenim putnicima. Evo zašto. Putnik umoran uhvati zgodu pa uzjaše na njega - i ne pitajuć se, čiji bi to mogao biti magarac. Teško sada putniku, jer taj magarac počne trčati da ne može bolje - i on bi sišao, ali nije moguće; jer "Orho", dok trči, postepeno raste u visinu i kada dođe ispod kojega visokoga stabla, tu ostavi nesretnoga putnika na jednoj grani što je moguće tanjoj, na kojoj on ostane živeći u najvećem strahu, dok mu od kojega prolaznika ne dođe pomoć. Pošto ga je "Orho" ostavio na takovoj grani, on otiđe naprijed i kako ide postepeno pada, dok ne dođe do naravne veličine, pa da tako opeta prevari kojega siromaha putnika. Ima ih na Braču, koji će ti se zakleti na što god hoćeš, da su po noći vidjeli "Orha" u podobi magarca, ali da su bili toliko oprezni te ne htjedoše na nj uzjahati.
"Orho" u podobi psa također traži žrtava. Evo kako. On ide po selu da traži ljude, i to po noći, jer valja znati da po danu ne može nikako iz mora. Kad se približio čovjeku, tada gleda da mu stane između nogu, a kad mu je to uspjelo, onda naraste za visinu mjesnoga zvonika, pa putnika, koji ostane jahajući na njegovim leđima, ponese do zvonika i tu ga stavi na sami njegov vrh do ujutro, dok ga ne skinu pomoću ljestava. Ali kad je i u podobi magarca, ako ne nađe dosta visoko stablo, ponese ga na vrh kojega zvonika. S toga brački seljani kažu, da valja dobro po noći stisnuti noge, kada opaziš kojega psa, jer da bi to mogao lako biti "Orho Marin".
Na otoku Hvaru, koji je veoma blizu otoku Braču, u koliko smo mi istraživali, nijesmo mogli naići na vjerovanje u takovo biće, kakov je brački "Orho Marin." Ipak imade s njime neku srodnost morski međed, koji se kadšto izvali na žalo ili na morsku "siku". Na otoku Hvaru, obično ribari, zovu ga morskim čovjekom. Imade ih, koji će ti se zakleti pa štogod te volja, da su ga čuli naricati kao čovjeka. Zovu ga i "Orso marino". On nema doduše svojstvo da se pretvara u druge životinje, ali i o njemu koješta pričaju. U Ivandôcu, malom seocu bez popa i bez učitelja, slušasmo jednom od stara ribara pripovijedati, da je jednom u stara vremena bio čovjek ribar, ali veoma zao, koji ni samomu Bogu nije praštao, kad bi se našto bio rasrdio. Jednom da je lovio ribu udicom s kraja. Pošto mu ribarenje nije hodilo najbolje za rukom, stane grozno psovati Boga, a ovaj učini, te se je namah srušio u more i pretvorio u "morskog čovjeka", koji u bitnosti nije ništa drugo nego morski međed. On često dolazi na žalo ili na koju "siku" i tu naričući čini pokoru za svoje grijehe. Takovu pokoru činiće do sudnjega dana, pa se onda opeta prometnuti u čovjeka i najposlije umrijeti, a to za pokoru i kaznu.
U spljetskom Velom varošu vjeruju u neko morsko biće, koje je u mnogo čemu slično "Orhu". Pošto ima neka posebna svojstva a pored toga i drugo ime, mi ćemo o tome biću progovoriti u posebnom članku.
U zagrebačkom "Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena, svezak 1." imade na str. 228. članak pod naslovom: "Orbo (Orko)". Članak iznosi jedva šest redaka. Naišavši na Orka i na Braču, mi smo se propitali i za Orka oko Vrhgorca, vidjevši da ga g. Ujević registrira u rečenom zborniku. Evo što smo doznali za vrhgoračkog Orka, a čega nema u pomenutom članku g. Ujevića. "Orko je morski duh. Po noći samo može da se pretvori u magarca i u psa. Kao magarac nosi čovjeka na koje visoko stablo a kao pas narastavši do ogromne◊483 visine baci čovjeka pa zemlju, gdje on za više ura ostane kao onesviješćen. No kao pas najvoli uzdizati djecu pa ih onda srušiti, a kadšto znade ponijeti dijete pa i čovjeka veoma daleko od mjesta, pa ga tu ostaviti." Za ovakove stvari najbolje je propitkivati stariju čeljad; vjerovanja u takova bića duboko su u njima usađena.
Prijatelj, kojemu smo pročitali ovaj članak, reče nam, da i oko Sinja vjeruju u slično biće, ali mu se nije sjećao imena. Pođe li nam za rukom da doznademo štogod osobito, u korist folklorističnih istraživanja, ne ćemo ni najmanje žaliti truda.
Ta strašna noćna mučiteljica veoma je dobro poznata našemu narodu. Njezino glavno obilježje jest to, da se ona može pretvoriti u štogod hoće i da ide po noći dušiti čeljad. Mȍra, barem na otoku Hvaru, nije nikakovo vanzemaljsko biće, ona je naprosto koja žena ili baba, a može da bude mȍrom s toga, što žive u grijehu smrtnomu, ili jer se je rodila, kako bi naši otočani kazali, pod "nesrićnom zvizdom".
Uzrok, radi kojega ona ide po noći da duši ljude, jest taj, da im sisa krv. Za svaku ženu uopće, koja spava kada grmi i sijeva, drže, da je mȍra i višćica ili štriga, ali o ovim potonjima biće govora u posebnom članku. Evo zašto to vjeruju. Kada grmi, tada se mȍre i višćice sakupljaju u "viće" nebu pod oblake, a jer ne mogu nego samo duhom tamo, to im tijelo ostane mirno na zemlji bez duševnog života I one žene, koje običavaju da se po noći ogledaju u ogledalo, mogu lako da budu mȍrama ili višćicama. Ali im nije od Boga dano, da mogu uvijek po miloj volji hoditi po noći da duše i sišu ljudima krv. Svakoj ženi-mȍri znade se, koliko puta u godini može otići naokolo, a ako želi da otiđe izvanredno koji put, mora da izgovori neke otajne riječi, ali ih sve žene-mȍre ne znadu; mlađe treba da ih prije nauče od koje starije. Ali su rijetke koje zapadne takova sreća, jer su one međusobno, a to je zbilja karakteristično, krvne neprijateljice jedna drugoj i zavidne do skrajnosti. Kadšto znadu sklopiti prijateljstvo, ali je ono prividno; to čine samo za to, da uzmognu lakše škoditi ljudima.
Mȍra će najlakše unići po noći u jednu kuću, ako preko dana dobije od dotične kuće soli u zajam, s toga pametne i lukave domaćice sumnjivim ženama ne posuđuju soli: ispričavaju se, da su i same za čas ostale bez nje. Kad smo staru jednu baku u selu Svirčima blizu primorske varoši Jelše zapitali, zašto je pogibeljno posuđivati soli sumnjivim ženama, ona nam je odgovorila, da dotična prosiplje u maloj mjeri sô od te kuće do svoje, pa da po noći, po tom solnatom tragu može lakše ići. Ista nam je starica kazala, da joj je solju dosta natrti ključanicu od kuće, u koju hoće da ide gušiti, jer treba zabilježiti, da se mȍra može provući i kroz najmanju šupljinu, pa s toga i kroz šupljinu ključanice na vratima.
Mȍra može da stupi u kuću, u kojoj hoće da duši, u podobi koje god stvari; najvoli dolaziti u podobi mačke i muhe, pa čak i kudelje, ali najobičnije biva da dođe u podobi muhe. Prije, nego pritisne čovjeka, lagano zazuji. Ona, kako već prije rekosmo, dolazi da sisa krv, i to ili iz osvete ili iz same ljubavi spram dotičnog muškarca. Ženske pritisne mȍra jedino za to, da im se osveti, a može im i mlijeko povratiti, ali da ovo kojoj učini, treba da joj dotična žena nešto teško skrivi. Inače ju rijetko kada pusti, a da joj barem dojke ne izgrize.◊484 Kada žena opazi da su joj dojke nagrižene, ne smije dati djetetu da je sisa, prije nego što ih ne namaže sa tri stanovite trave, jer bi djetetu moglo nahuditi ili bi se moglo naprosto otrovati. Mimogred budi rečeno da takove trave nijesu svakomu dobro poznate. Žena mora se uteći stanovitoj babi u selu, koja također u isto vrijeme mora da namaže dojke, i to uz neke otajne riječi, kojih ona ne kaže svakomu. Ovakove riječi ona obično malo prije smrti povjeri kojoj ženi od rodbine ili prijateljici, ali dok je u životnoj snazi ne će toga nikako učiniti, jer joj to donosi lijepe materijalne koristi.
Teško je doduše uloviti mȍru, ali opet ima načina. Evo kako. Kad bi čovjek, na kojemu je mȍra, mogao ikako da prevrne (neka nam se dozvoli izraz, jer što ćemo, kad već jednom vjeruju, bilo im na zdravlje) noćni sud, to bi ona ostala pod njim, a u jutro bi se ispod njega izvukla žena-mȍra. Praktično je u večer prije nego čovjek legne, da ostavi škrinju blizu kreveta otvorenu, pa da je zatvori kad mu mȍra dođe u pohode. U jutro će naći u škrinji ženu-mȍru i tada može da ju izlupa po miloj volji i osramoti pred svijetom. Ima još načina kako ju može čovjek čuti, kada mu stupi u sobu. Valja namazati šupljinu od ključanice nekom travom, za koju travu znadu samo stanovite babe u selu. Uza sve to mȍra može ipak unići ali naporom i tako napravi veliku tresku. Čovjek čuje i stoji pripravan da zatvori škrinju ili da obrne sud. Jednom smo čuli u selu Svirčima na Hvaru pripovijedati ovu priču, kako se je jedna žena-mȍra osvetila drugoj ženi-mȍri. "Stari barba Ivan (u selu: Ivon), kojemu je skoro svake noći dolazila mȍra, nije mogao ni da vidi ni da čuje neke stanovite žene u selu, za koje je držao da mogu biti mȍre. Ipak pored sviju mu je bila na nosu stara susjeda kuma Manda (u selu: Monda), jer koja će prije od nje: visoka je, mršava, ima visoko čelo, dugo lice, dug nos, oči udubljene, podbradak uzvinut prama nosu, manjkaju joj prvi zubi i k tomu uvijek dolazi najzadnja u crkvu a za podizanja presvete oštije i kaleža nema mira: neprestano se miče. Sva ta njezina fizična i moralna svojstva uvjeravala su barba Ivana, da je ona jedna od najgorih mȍra u selu, a k tomu i vještica (višćica), pa jer je s njom bio u zavadi, niko mu nije mogao izbiti iz glave, da mu ona po noći ne dolazi. Barba Ivan mrmljao je i u sebi se ljutio, ali se nigda ne usudi da reče ni pô riječi staroj kumi Mandi. Ali mu jednom napokon dotuži i on joj zaprijeti, da će ju ubiti, ako mu ikada više dođe. Kuma Manda misli i misli pa se nečemu i domisli. Taman prije nekoliko dana bila se zavadila sa svojom prijateljicom kumom Dobrom, također mȍrom kao što je i ona. Kuma Manda je znala, kao njezina prijateljica, kada kuma Dobra ide gušiti i sisati krv barba Ivanu. Što će ona učiniti, da joj se osveti i ujedno da umiri barba Ivana. Pođe k njemu i uvjeri ga, da ga kuma Dobra mori. Nego ako hoće, da će mu ona namazati nekom travom šupljinu od ključanice. Kad kuma Dobra bude htjela k njemu, da on stoji pripravan, i kad čuje, da je unišla, da zatvori škrinju i da će je uhvatiti. Tako se je i dogodilo. Kuma Dobra već nije htjela od straha k barba Ivanu, a kuma Manda, da niko u selu osim nje ne zna za tu travu, hodila je i na dalje da sisa krv barba Ivanu i tako se je ona osvetila obojici, ali najteže barba Ivanu, koji je i na dalje grdio i psovao, ali ne već mȍru kumu Mandu, jer se je o njoj bio uvjerio da je poštena žena, premda su ga neki u selu obratno uvjeravali." Kad bi čovjek htio da ispiše sve priče o mȍrama, valjalo bi da napiše cijelu knjigu.◊485
Ako čovjek, dok je na njemu mȍra, zastruga noktima ili nožićem po zidu, to se sve te ogrebine sjutra vide na licu one, koja se je bila pretvorila u mȍru. Tako ogrebena ona ne izlazi iz kuće i po tomu, ako je sumnjiva, nema više dvojbe da je ona bila.
Mȍra na otoku Hvaru može da bude i djevojka, ali najvole ubrajati među mȍre stare žene, bilo udate bilo djevojke usiđelice. Evo što vele o mȍri na otoku Braču.
Kada se dijete rodi u crnoj košuljici, znak je, da će ono ako je žensko biti mȍra, dok se ne udade, a ako je muško da će biti višćun, dok se ne oženi. Mȍra postaje od sedme godine; prije ne može, jer do sedme godine dijete je nevino bez grijeha, pa mu Bog ne dopušta da čini ikomu zla. U večer poslije "Zdrave Marije" mȍra ostavi tijelo na postelji uspavano, a duhom ide da mȍri. Ona mȍri i stare ljude ali najvoli mȍriti mladiće. Mladić, kad dođe da ga mȍri, najbolje ako može da se uhvati za svoj hrbat, jer tada uhvati samu mȍru, koja mu se onoga istoga časa pretvori u ruci u kokoš. Tu kokoš treba da on dobro zaključa u jednu škrinju. U jutru pak nađe u škrinji onu istu djevojku, koja se je bila pretvorila u mȍru. Ona stane tada moliti i zaklinjati mladića da je pusti. Kadšto budne ovakome žao djevojke, pa joj dade štogod robe i pusti je kući, ali često se desi da je prije dobro izlupa. Ipak mnogi ih se mladići jako boje, jer ih one mogu začarati i učiniti, da se u nje zaljube. Kad na čovjeka dođe mȍra, pa ako joj reče, da dođe sjutra kod njega pitati soli, to će ona pouzdano doći. Sada može da joj se po miloj volji osveti: gdjekoji je mladić dobro izlupa, a gdjekoji zadovolji se tijem, da je upozna, pa je, kako no se kaže, drži na pameti te je sramoti u selu gdjegod samo može. Ali dok joj ne dade soli, nema te sile, koja bi mu je mogla ispred očiju istjerati, jer ona već znade, što je čeka, kad bi otišla svojoj kući bez soli. Evo što. Zaustavila bi joj se voda, pa bi najposlije pukla. Dade li joj čovjek na "mirne" soli, tada ona više ne dolazi da ga mȍri, a da nema ruga i sramote u mjestu, tako obično i rade.
O svemu tome čućeš neke gdje govore takovim uvjerenjem, da bi i pametniji čovjek mogao gotovo pomišljati, je li to istina, ili ne.
Mi poznavasmo na otoku Braču starca, koji nam je najvećim uvjerenjem i ozbiljnošću kazivao, da je u svojoj mladosti ulovio barem desetak mȍra, a da ih je na stotine primorao da dođu kod njega pitati soli, dok ga nije jedna bila začarala, ali da ga je neki sveštenik molitvama izliječio.
Manjinjorgo imade veoma mnogo srodnosti sa "Orho Marinom", koji je neka vrst bića, u koje vjeruju na otoku Braču. Skoro skroz srodno biće registrira se u zagrebačkom "Zborniku" od g. 1896., u koje vjeruju u okolici vrhgoračkoj, a priopćio ga je učitelj g. Ujević. To biće iz okolice vrhgoračke zove se "Orbo (Orko)." I u samomu nazivu ta su dva bića veoma srodna, dok "Manjinjorgo", biće, na koje smo mi naišli u spljetskom Velom varošu, imade s njima srodnosti samo u djelovanju, dok se u samom nazivu sasvim razilaze. Držimo da nije bilo suvišno da ovo pripomenemo, i to ako ne za drugo, a to barem za komparativno obrađivanje folklore.
U Spljetu (gradu) kao i u njegovim varošima: Velom varošu, Dobromu (Dobri, talij: Pozzobon), Manušu i Lučcu, često se čuje spominjati riječ "Manjinjorgo" a◊486 prišivaju je silovitim ljudima i ljudima naprasite ćudi, za tim bogatašima, koji se samo šeću, kao i siromasima, koji bi htjeli da ništa ne rade, već da šetaju i da se skitaju od kafane do kafane, od krčme do krčme i t. d. To je ime za porugu, ali Manjinjorgo u bitnosti nije ništa drugo nego neka vrst morskog duha, koji se po noći pretvara u magarca.
Za Manjinjorga u Velom varošu kažu, da najvoli po noći stajati u starim mirinama i u dvorištima u podobi magarca i tu on vreba zgodu, ne bi li koga uhvatio. Oko onoga, koji se na nj namjeri, stane se laskavo vrtjeti, dok ga ne zamami, te na nj’ no uzjaše. Kad je čovjek na nj’ uzjahao, on odmah naraste u visinu i s nje baci čovjeka na zemlju, gdje on ostane za dugo onesviješćen, ili ga naprosto baci na koje visoko mjesto, a često s njim trči više sati, dok ga ne izmori.
Ako čovjek nosi uza se svetih moći ili blagoslovljene trave, tada se ne treba bojati, da će ga Manjinjorgo predobiti. On se doduše stane vrtjeti oko čovjeka, ali videći najposlije, da mu je sve uzalud, stane trčati prama moru, a kako trči, pušta iz sobe neugodno vjetrove i đubre, i njim, a to je sve zlo, ognjuši čovjeka, ili kako u varošu kažu, on ga svega "izlita" od glave do pete, a to učini od ljutine, jer ga nije mogao svladati. Došavši do obale morske, baci se u more silno zaštropotavši, da se može i na dalje čuti. Od Manjinjorga brane se, kako smo vidjeli, svetim moćima i blagoslovljenim travama, ali da se može i usmrtiti. Evo kako. Tu može najbolje da posluži šiljasti nož sa bijelim drškom i bijelim koricama. Nožem valja mahati otraga i tako se ubije. Ako se maše sprijeda, mogao bi čovjek sama sebe usmrtiti. Imade baba, koje znadu neke otajne riječi, kojima ga se progoni.
Neki vele, da čuju po noći u blizini stanova štropot, kao da se gomile valjaju, a to nije drugo, nego koji Manjinjorgo, ne bi li tako izmamio koga na polje. Kad se po noći čuje takav štropot, ne valja izlaziti iz kuće.
Manjinjorgo može da se pretvori i u naduvenu mješinu. Kada čovjek po noći nabasa na takovu mješinu, to se ona kotrlja pred njime; s toga kad bi je čovjek slijedio, ova bi ga radoznalost zavela Bog zna kamo. Ako čovjek imade uza se nož sa bijelim koricama i bijelim drškom, i ako njime otraga maše, to se mješina propara a iz nje iziđe neki veoma neugodni miris. Ostane li mješina mirna, to prolaznik mora da pazi, da je ne dotakne nogom, jer bi je mogao lako ončas prelomiti ili na njoj oboliti. Ako imade uza se svetih moći, ne treba se je bojati. Vrijedno je zabilježiti, da se manjinjorgo u podobi mješino najradije pokazuje ženama, a u podobi magarca muškarcima.
Macić je najobičnije i najčešće noćno strašilo na otocima Hvaru i Braču. Macića imade i na otoku Visu: O njemu može se reći gotovo ono isto, što i o njegovim drugovima na gornjim dvama otocima. U Spljetu smo također naišli na Macića, ali pošto se ovaj u mnogo čemu razlikuje od hvarskoga i bračkoga, to ćemo prvom zgodom napisati o njemu poseban članak.
Na Hvaru vjeruju, da Macić nije ništa drugo, nego duša maloga djeteta, koje je preminulo s ovoga svijeta bez svetoga krštenja. Macići se prikazuju najobičnije u večer poslije "Zdrave Marije" pa do jutarnjeg zvona, ali najvoli se◊487 prikazivati od jedanaeste prije pônoći pa do treće ure poslije pônoći. Macića je moći vidjeti i u podne, ili kako na otoku kažu: "u srida dne", jer je i to doba zgodno za lutanje duhova. Ali u podne moći je nabasati na Macića tek gdjegod u polju, a najprije ljeti za silne sunčane žege. U selu Svirčima jednom smo čuli, da u podnevno doba mrtvaci idu da traže vode. Macići se najradije skitaju po noći oko kuća i to po đubrištima. Macić se u koješta pretvara, ali obično se pokazuje u podobi maloga dječaka sa crvenom kapicom. On može da nahudi osobito maloj djeci. Inače ne može da učini čovjeku mnogo zla. Njegova je zadaća rek’ bi da samo zanoveta ljudima i da im, kako no se kaže, baca klipove pred noge.
Macić znade po noći da se uvuče domaćici u kuhinju, pa joj u mlijeko ili u što drugo baci nekoliko svojih izmetina. Macićeve izmetine skroz su jednake izmetinama miša. Imade baba, koje kupe i pomnjivo čuvaju Macićeve izmetine, jer da one donose sreću. Jednom pripovijedaše neka baba u pomenutom selu Svirčima, da kad bi se Maciću njegovim izmetinama moglo namazati lice, da bi tada od straha stao izmetati samo zlato. Za Macića kažu, da se drži čisto i da često pere lice. Da nije taj njegov strah možda u savezu sa njegovom težnjom da bude uvijek čist. Ista nam je baba potvrdila, da su na pomenuti način mnogi obogatili, ali da blago stečeno Macićevim izmetinama, pretvorenima u zlato, ne može da bude od Boga blagoslovljeno. Kad se je Macić uvukao u kuhinju, pa ako u njoj ne nađe što da pojede ili popije, što bi mu bilo po volji, tada iz osvete pobaca sve posuđe po kuhinji, a jela i pića, koja mu nijesu po volji, ili baci na polje, ili prolije, ili, što je najčešće ognjusi svojim izmetinama. Ako ga zateku u kuhinji pri takovom djelu, tada se on pretvori u mačku, jer se boji da ga ne uhvate. Kadšto nahodi naslade i u tomu, da ne dade po noći ukućanima mirno spavati, za to neprestano skače po kući, sad iz jedne sobe u drugu, a sad opet s krova u dvorište i obratno.
Macić znade po noći isprebijati čovjeku noge tako, da mu po njima izađu modrice. Dok mu tuče po nogama čovjek ne čuje ništa. Mišice također kadšto natuče, ali sve to jer mu je on štogod skrivio.
Imade ljudi, u koje se Macić znade strastveno zaljubiti; takovima on donosi novaca i pomaže ih u svakom poslu. Ali oni, koji se boje Boga, po mišljenju naših seljana, ne bi imali primati nikakove pomoći od Macića, jer je to teški smrtni grijeh. Ako mu se ljudi, kojima je Macić pomogao steći blago, u čemu zamjere, to on znade opeta učiniti, da za malo vremena ostanu bez ičega. Imade nekih bogataša, o kojima neki tvrde, osobito stare babe, da je to Macićevo maslo. Ako čovjek progoni Macića, tada on trči ispred njega smijući se i …del cul ne fece trombetta… Dante-ov "Pakao".
Po noći, kao i u podnevno doba znade se Macić pretvoriti u magarca. Kada putnik na njega uzjaše, tada on stade trčati i pušta vjetrove, a najposlije se izmakne ispod njega, a siromašni se putnik strovali na zemlju. Ovakova manifestacija Macića imade dosta srodnosti sa bračkim "Orho Marin", spljetskim "Manjinjorgo" i "Orbo ili Orko"(Vidi o ovomu članak u zagr. "Zborniku" od god. 1896. od učitelja g. Ujevića. O prvim dvama vidi naše članke.) iz okolice vrhgoračke.◊488
Macić znade, da je ženama draga pređa, iz koje se pletu bječve i prave druge tkanine. On se znade pretvoriti u klupko pređe, znajući, da će ga žena dignuti i stati iz njega plesti bječve ili što drugo, pa kada je došla već do konca same radnje, tada se ono stane rasplićati, savijajući se u klupko pa bježati - i opet smijući se i puštajući vjetrove. To je opet Macić učinio iz obijesti ili naprosto da joj se za štogod osveti. Imade žena, koje, kada nađu klupko pređe, ne će započeti nikakovu radnju prije, nego se prekrste do tri puta sa klupkom u ruci, jer ako je to Macić, on će, zazirajući od krsta, kao nekrštena duša, pobjeći uz veliki štropot. Kadšto opet Macić pušta ženi da dogotovi radnju, koje joj preko noći ponestane. Imade pastira, koji će ti ustvrditi, da im se Macić više puta uvukao u koju životinju, koja tada postane veoma obijesna. I u ovomu slučaju valja do tri puta prekrstiti dotičnu životinju. Kada se zavuče u mliječnu ovcu ili kozu, on ispije sve mlijeko iz nje, uslijed čega životinja silno omršavi, pa često i oboli. Imade baba, koje znadu travu, kojom se mogu izliječiti takove životinje. I težake u polju znade on buniti. U podnevno doba, kada je najveća žega i u koje doba on može izlaziti, prolije im sve vino iz žbadnja (omanja drvena posuda, prama dolnjemu kraju šira a prama gornjemu uža. Dna, gornje i donje, nijesu okruglasta, već se mnogo više približuju elipsi. Na žbadanj naliči mizarola, samo što je mnogo veća, a služi za prenos vode našim seljankama; one pomoću konopa naprte mizarolu na leđa).
Na otoku Braču drže, da je Macić neka vrst duha, koji pretvoren u nakazna čovjeka sa velikim šeširom na glavi ide samo po noći. Preko dana se sakriva oko kuća po đubrištima ili bunjištima (zagonima). Vrijedno je ovdje pripomenuti, da se poput ovoga i spljetski "Manjinjorgo" kao i hvarski Macić rado skitaju po đubrištima. Njega je po mišljenju bračkih seljana veoma lako upoznati, jer nosi sa sobom uvijek veliku glavnju, koja se čas vidi, a čas opet ne vidi. Osim što rado stanuje na đubrištima, milo mu je lutati i po grobištu ili njegovoj blizini. Ako se po noći susretne pa putu s kojim čovjekom, pa ako ga se ovaj prestraši, tada Macić nagne trčati za njim i kad bi ga uhvatio, dobro bi ga izlupao. Ako ga slučajno ne uhvati, to on ipak ne odustaje od osvete. On će već naći priliku. On će od ma gdjekud nabaviti jednu vreću, te je napuniti đubrom (pogani) i iskrenuti je svomu neprijatelju upravo pred kućna vrata. Kadšto mu znade iskrenuti po više vreća đubra. Čovjek, koji je noć prije bježao pred Macićem, nada mu se druge noći. On ga iza vrata sakriven čeka s jednom granom od smokve, a kada dođe, tada ga stade lupati. Nego valja zabilježiti, da se Macić ne smije lupati ničim drugim, osim granom od smokve i to jedino po leđima, jer bi se inače svi udarci poznavali poslije na samom čovjeku. Videći Macić, da je bio nadmudren, pobjegne i ide da traži čovjeka manje lukava, kojemu se osveti i za prvoga, jer za njega nema gore stvari nego kad ga čovjek prevari.
Ko ne želi da dođe u sukob sa Macićem, neka ne ide na grobište krasti travu, jer se on najviše ljuti na ovakove bezobraznike. Za travu, koja na grobištu raste, kažu da je Macić sije i redi, pa da je ona njegova svojina.
Ovakav Macić je kopneni Macić, a pošto je uopće zle ćudi, niko ne želi da se s njime susretne.
Još imade morski Macić. Morskoga Macića svako rado susreta, jer ovaj običava, kao i hvarski, donositi novaca i to na vreće. No svakomu ne donosi novaca; ovaki sretnik valja da se rodio pod "srićnom zvizdom". Ali komu je jednom donio novaca,◊489 mora svakako nastojati, da ga ne uvrijedi, a k tomu valja da ga dobro hrani - i to uštipcima (fritulama), koji mu jako idu u slast. Još prve noći, kada donese novaca, valja ga ugostiti, a tako ga valja i u naprijed gostiti pa će on i dalje donositi novaca. Uštipci moraju biti veoma dobri; ne možeš ga prevariti. Kad osjeti, da nema uštipaka ili da su rđavo zgotovljeni, druge noći već ga nema, ali mjesto sebe pošalje svoga druga, kopnenoga Macića, da mu iskrene nekoliko vreća đubra pred kućna vrata. U ovakom slučaju kopneni Macić prođe dobro, jer mu se niko u kući ne nada. Osim toga blago, koje mu je morski Macić donio, kopneni mu malo po malo nosi iz kuće, a da čovjek i ne opazi. Inače blago, koje Macić nosi, nema blagoslova.
Duhovita je zbilja ova priča o Maciću i o nekoj udovici. Mi smo je zabilježili po kazivanju Bračanina Luke Halata.
Morski Macić osobito voli lijepe i mlade udovice bez djece, a to s toga, što one nemaju muža, koji bi mu se mogli osvetiti i što udovici, budući sama, dostaje više vremena da mu pravi dobre uštipke. Jednom se dakle morski Macić zaljubi u takovu udovicu, mladu, lijepu i bez djece. Najvećim uvjerenjem rekoše nam i njezino ime, koje ćemo mi na ovom mjestu premučati. Jednom Macić dođe k njoj: donese joj mnogo novaca, a ona ga pogosti uštipcima, što je god mogla bolje. Macić je redovito nosio novaca, a ona ga gostila. Kad je Macić zapita za ime, koje mu je služilo u slučaju obrane ili osvete, ona mu naprosto reče, da se zove: "Sam-ja". Udovici "Sam-ja" najposlije dodijalo praviti uštipke, jer već i tako nije znala, što da radi s novcima. Jedne noći, kad je došao Macić, ona postavi na vatru tavu, ili kako na otoku kažu "prsuru" za uštipke, te naredi Maciću da puše u vatru. On je posluša bez prigovora, jer ju je jako volio, a k tomu jedva je čekao časa da se najede uštipaka. Kad je žena bacila u prsuru prvi uštipak, hotimice je obali i tako oblije Macića vrelim uljem po licu. Macić, kao oparen, pobjegne i ne dođe više k udovici. Kad je pozvao više kopnenih drugova, da ga osvete, ovi ga upitaše: "Ko te je opario?" a on odvrati: "Sam-ja". "Komu bi htio dakle da se osvetimo?" a on će im: "Samoj meni". "E pa dobro, kad baš hoćeš, kad je to tvoja želja, a ti drži" - i oni mu dadoše toliko udaraca, da su mu svi uštipci izašli na grlo. Jaukajuć i previjajuć se, on je vikao: "Osvetite se Samoj-meni, Samoj-meni" a oni udri, te udri po njemu. Rekoše nam, da su ga lupali osam dana i osam noći, misleći da mu time čine najveću uslugu. Od toga časa kažu da Macić već malo komu nosi novaca, jer da se boji, da mu je i opeta ne oprave, a i s toga, što su mu kopneni drugovi u ovakovim slučajevima uskratili svaku pomoć.
Lukavost ove mlade bračke udovice podsjeća nas Odisejeve lukavosti, koji je kazao Polifemu da se zove "Niko" i on jadnik, oslijepljen od Odiseja, nije znao, da reče nego: "Niko me oslijepi."
Na otoku Braču, u seljačkim krugovima, čuje se i ova priča o morskom Maciću.
Bio je neki ribar, a imao vrlo lijepu i mladu ženu. Jednom je ova otišla s njime na ribe. U lađi su imali dobrih uštipaka, a Macić, ne budi lijen, donese im novaca, samo da dobije uštipaka. Kad su se i drugi put skupa odvezli na more, eto ti opeta k njima Macića, koji se je bio namâzio. Ali ovoga puta ne nađe uštipaka, a svemu tomu bila je kriva žena, koja nije htjela da ih pripravi mužu za inad, a ovaj je znao, da za Macića mora biti svakako uštipaka, jer da bi inače mogli zlo proći. Macić ode, ali se teško osveti. Konopom◊490 pritegne ženu u more, a muž ostane sam u lađi. Kažu, da ju je Macić učinio u moru svojom ženom i da mu za kaznu mora uvijek pripravljati uštipaka, a njezin muž da bi bio svaki put ulovio zlatnu ribu, kad bi na ono isto mjesto bacio ulja i brašna za uštipke. Taj ribar davno je umro, ali i danas, kad bi ko znao za ono mjesto pa otišao te bacio brašna i ulja Maciću u more, da bi ulovio zlatnu ribu. Za onu ženu kažu, da jošte i danas žive na dnu mora s Macićem i da mu uvijek pripravlja uštipaka.
Za sada mi bilježimo samo ovoliko o hvarskom Maciću i o bračkim: kopnenom i morskom. Saznamo li još štogod, zabilježićemo, a biće ovakovih priča svakako i više.
Vjerovanje u "tence" bijaše na otoku Hvaru nekoć vrlo rasprostranjeno. Danas se o njima malo što pripovijeda. Tencima danas obično plaše djecu. Mi doznasmo tek toliko, da oni prebivahu ponajviše u mračnim mjestima, a najradije u starim i mračnim zgradama, koje imadu prozore sa gvozdenim rešetkama, kroz koje su jedino oni ulazili i izlazili. Oko starih i zapuštenih crkava također su rado obitavali. Kad smo u selu Svirčima zapitali nekoga starca, što on misli, kako da su postali tenci, on nam reče, da je čuo pripovijedati od svoga djeda, da su "tenci" duše onih popova (sveštenika), koji su opsluživali službu božiju okaljani smrtnim grijehom. Oni doduše da su se ispovijedili prije smrti, ali da sada kao tenci čine pokoru na zemlji, a najviše okolo crkava. U crkvu da smiju, ali samo u "sakristiju". Za sveštenike-tence, isti nam starac reče, da oni po noći pomagaju oblačiti u sakristiji one sveštenike, već umrle, koji se po poći dižu iz groba, dok ne izreknu one mise, koje za živa nijesu rekli a morali su, ili koje su im od koga bile naručene, pa ih ne izvršiše.
Isto tako i vjerovanje u vukodlake na otoku Braču nije već tako živo, kao što je jednom bilo.
Vukodlaci se najviše pojavljuju u jeseni za vrijeme jematve, kada se trga grožđe. U podobi odrpana čovjeka s mješinom preko ramena, oni idu po noći krasti grožđe, a isto tako i u podnevno doba, jer i oni kao Macić, mogu u to doba izlaziti. Oni se pretvaraju i u druga bića, kao kokoš, guštera i t. d. Kao gušter znade vukodlak do kapi isisati mlijeko ovcama, kozama i kravama. Ako ovaka životinja nema mlijeka, tada joj isiše krv. Rado se sakuplja više njih, da po noći buče i da straše čeljad. Pripovijedaju na otoku Braču, da nazad kakovih stotinu godina nije niko po noći bio siguran od vukodlaka. Koga bi bili našli vukodlaci po poći poslije "mrtvačkoga" zvona, pa do jutarnje "Zdrave Marije", bili bi ga ugrabili i ponijeli gdjegod daleko, odakle bi bio morao kadšto i više dana putovati, dok bi kući prispio. I po krovovima samih kuća, po noći, znali su uznemirivati mirnu čeljad(Ovo potonje o vukodlacima isporedi sa našim člancima: "Manjinjorgo", "Macić" i "Orho Marin".).
Danas - po pričanju naroda - nema više na otoku Braču toliko vukodlaka, pa i nijesu više onako pogibeljni kao nekoć, a to s toga, jer ih je neki svećenik, koji je živio pred kakovih sto godina, po pučkom vjerovanja zakleo nekim otajnim molitvama i tim ih protjerao u pećine i špilje.◊491
Bračani, seljaci dakako, ipak čvrsto vjeruju, da će se vukodlaci opeta do dvadeset ili trideset godina pojaviti, jer da je veliko zlo prikrilo svijet: da se ne ide u crkvu, da se ne moli Boga, da se krade, da se ne štuju stariji i t. d.
Na otoku Braču tek da spominju tence, a na otoku Hvaru nijesmo mogli ništa doznati za vukodlake.
Možda na Hvaru "Manjavur" odgovara donekle bračkim vukodlacima. Manjavurom obično plaše djecu, da će im se zavući u tijelo, ako ne budu dobra i poslušna. Manjavur, kao i vukodlak, škodi na isti način životinjama.
Ma koliko se propitkivali, nijesmo mogli ništa drugo doznati o "manjavuru".
1. Kad je žena trudna, pa ako slučajno doleti na krov od kuće ili u blizinu kuće kukavica, ili kako joj na otoku naši seljani kažu "kukviža" (talij. civetta), ne sluti baš na dobro, jer je to znak, da će dotična ženska poroditi žensko dijete. Naši seljani mnogo više vole mušku djecu, jer će im ona u odraslijoj dobi u polju pomagati. Obratno biva, kada na krov ili u blizinu kuće doleti "sović", jer će dotična tada da porodi muško dijete. Tada je budući otac veseo, a i majka, jer vele Hvarani: majka vesela je samo onda, kad joj je muž veseo. Ali ako doleti na krov ili u blizinu od kuće, bilo kukavica, bilo "sović", ne smije ga niko spomenuti: svako se u kući mora pričinjati, kao da ga i nema, jer je to zlobna ptica; spomeneš li njezino ime, misli da joj se rugaš, a za osvetu imade moć, da se uvuče trudnoj majci u utrobu i da napravi od zametnutoga ploda kakovu nakazu: kukavicu, ili sovića, ili čak učini, da majka pobaci prije vremena.
2. Kada ptica "viver"("Viver" je ptica, skoro kao kokoš velika i smeđeg perja. Lijeta samo po noći.) po noći u šumi ili gdjegod u blizini od kuće buči, ne smiješ izlaziti na prozor, jer bi ti moglo da nahudi, a ako mu se slučajno narugaš, mogao bi onog trena izgubiti glas, ili kako naši seljani kažu "zanimit". Čuti samo vivera gdje buči, moglo bi naškoditi nekojima. Mi vidjesmo staraca, koji su u večer začepljivali uši pamukom, samo da ne čuju noćni glas "vivera". Viver, osobito zimi, običava doletjeti na prozor, a to znači gotovu nesreću. Nekoji, da se riješe takovog pohoda, meću na prozor blagoslovljenih stvari.
3. Ubiti mačku veliki je grijeh. Onaj, koji je ubije, navuče na sebe ništa manje nego sedam godina prokletstva. Naši seljani mnogo se čuvaju, da ne ubiju mačku.
4. Kada kokoš zakukuriče, treba je odmah ubiti, jer to ne sluti na dobro. Ovdje nam je zabilježiti nešto karakteristično. Mi naime u Spljetu naiđosmo na šljedbenika Mojsijeve vjeroispovijesti, koji je tražio takovu kokoš, jer da ona nosi sreću!
5. Kada po noći hodaš vani, valja da nosiš uza se malo blagoslovljena lišća od masline, javora i t. d.; ali je nada sve najbolje da povedeš sa sobom jednoga crnoga psa, jer ti tada po gotovo ne će ništa nahuditi. Najpogibeljnije su ure od ponoći pa do jutarnje "Zdrave Marije".◊492
6. Kada gavran preleti preko nečije kuće, ne sluti baš na dobro: on nosi smrt. I kada si na dvoru, nije lijepo, da ti gavran preleti preko glave.
7. Guštericu (gušćericu) velika je grjehota ubiti. Naši seljani vjeruju, da su blaženoj Djevici Mariji jednom bile obolile dojke, kad je dojila Isusa, i da joj se bilo pokvarilo mlijeko. Gušterica isisa joj pokvareno mlijeko i Marija ozdravi. Kada si guštericu ubio, ona vrti tada repom i tim te proklinje.
8. Kada nađeš gdjegod na putu kožu (košulju) od zmije, sluti na dobro. Priča se, da ako ju satareš i tim prahom prođeš ruke, da ti se više ne će znojiti.
9. Veliki je grijeh ubiti pčelu, a isto tako ne smiješ za nju kazati, da je crknula (krepala), već umrla. Naš je narod drži s toga u tolikoj časti, jer ona daje vosak, od kojega se prave svijeće voštanice, koje se u crkvi na žrtveniku pale. Među našim seljanima može se čuti: "da nije čele i ovce ne bi se mogla misa reći", a to zato, jer prva daje vosak, a druga vunu, od koje se pravi crkveno ruho za bogoslužje.
10. U zmiju ne smiješ nikada pucati iz puške, jer bi tane moglo da odbije natrag pa ubiti tebe, dok njoj ne možeš njime naškoditi.
11. Ako netom snesenim jajetom od crne kokoši, osobito dok je još toplo, namažeš oči, ne ćeš lako na njima oboliti.
12. Za slavulja kažu, da ne pjeva nikada blizu gnijezda, jer da bi mu ga tada lako našli. Njegovo pjevanje oponašaju sa: "ćin, ćini, ćin - ćjurlu, lulu, lin!" pa ga s toga možda i zovu na otoku ćurlikavac. Drže za veliku grjehotu razvrći njegovo gnijezdo ili ga ubiti.
13. Kada te ujede pas, tada je dobro da priviješ na ranu nekoliko njegovih dlaka, jer će ti tim biti bolje.
14. Ako te je ubola pčela, ili osa, najbolje je da ubereš malo lišća od triju trava, pa da njime namažeš ubodeno mjesto, jer će ti tako olakšati.
15. Kada ti slučajno doleti u kuću velika muha mesarka, treba je odmah ubiti ili je protjerati. Njezina pojava ne sluti pa dobro: ona nosi tobož smrt.
16. Kada djevojka ulovi babicu (Cocinella septempunctata), metne je na dlan od ruke, pa joj govori sve dotle, dok ne odleti: "Rec mi, bobe, di ću se udat." Na onu stranu, prama kojoj babica poleti, djevojka će se udati.
17. Kada na čovjeka ili ženu navali zlatin (žutica, žućavica, icterus, talij. iterizia), tada je najbolje otići u koju goru, iz koje se inače ne može čuti glas pijevca, i iz koje se ne može vidjeti more, pa se tu popeti na jedan bor. Kada se je čovjek popeo na bor, tada drugi jedan valja da stane ispod njega pa ga sjeći sjekirom, a drugi opet mora sakriven vikati: "ča činiš?" Onaj, što siječe, mora odgovarati: "Sičem, za da se ovi bor već ne pomladi i za da se ovemu čoviku zlotin već ne povroti." Upit i odgovor mora se do tri puta ponoviti. Poslije svega toga, vjeruju, da će čovjek skoro sasvim ozdraviti.
18. Kada ti doleti u kuću životinjica, koju na otoku zovu "šanpjerin" i "divlji prasac" (oniscus), to je znak, da ćeš ti ili ko od ukućana dobiti pismo.
19. Kada opaziš u kući životinjicu "galiju" (miriapoda = stonoga), ne smiješ je ubiti, jer ona nosi sreću. Na otoku joj neki običavaju kazati: "galia, se ti porti bone nove resta, se no va via(Galijo, ako nosiš dobre vijesti ostani, ako ne, tada ajde.). Ako ostane, to je znak, da nosi dobre vijesti.◊493
20. Ako se ubodeš na draču od "škarpuna" (neka vrst crvene ribe, u znanosti poznate pod imenom Scorpaena porcus(Drugu jednu ribu, nešto smeđe boje, zovu škarpina (Scorpaena scrofa). Od uboda ove ribe liječi se narod istim sredstvom.), trpiš užasne boli, a naši seljani čvrsto su uvjereni, da će ti odlanuti, ako prokadiš ubodeno mjesto na čađu od luča. Ne znam, koliko u ovom vjerovanju ima istine. Svakako je to veoma karakteristična narodna ljekarija.
21. Ako prstom kažeš zvijezde, izaći će ti po ruci mali i tvrdi čupki, koje na otoku zovu "bradovnice".
22. Ako pređeš preko djeteta ili momčića, koji jošte raste, treba da pređeš opet preko njega, ali s protivne strane, inače ne će više rasti. U prvomu ga slučaju "priskočiš", a u drugomu ga "odskočiš".
23. Ako te svrbi lijevi dlan od ruke, tada ćeš dobiti novaca, a ako desni, tada ćeš izdati novaca.
24. Kad ti igra lijevo oko, ne sluti baš na dobro. Neki opet to isto kažu i za desno oko, pa sad vjeruj, kome te volja.
26. Ako zubima ugrizeš jezik, zadesiće te jamačno kakova nesreća.
26. Kad sanjaš o mrtvima, ne boj se, jer naši seljani kažu: "mortvi nosi živega".
27. Ako si razbio ogledalo, ili sô prosuo, zadesiće te kakova nevolja.
28. Staroj ženi uopće nemoj nikada posuditi soli, jer bi mogla doći po poći, da te guši kao "mȍra" ili vještica.
29. Prije, nego izađeš po noći iz kuće, dobro je - vele - da se prekrstiš do tri puta, a kad si izašao, opet je dobro, da učiniš rukom po zraku do tri križa i to sprijeda i otraga. Osim toga nije dobro, da se obazireš natrag. Ako nabasaš na kakovu prikazu, moraš je do tri puta upitati: "Kume, kumpore, je l’ von čo potriba?" Ako je koja dobra duša iz čistilišta, ona će ti kazati svoju nuždu i želju pa iščeznuti. Inače ne smiješ nikomu kazati, da si išta vidio il’ čuo, jer bi ti moglo "nauditi". Ako ne dobiješ nikakova odgovora, a prikaza ostaje, to je znak, da imadeš pred sobom osuđenu dušu ili kakvoga zloduha; prekrsti se do tri puta, pa će iščeznuti. Takovim prikazama kažu na otoku: "satvor" i "poliža". U takovu "satvor" ne smiješ pucati, jer je ne možeš ubiti, a k tomu bi puščano zrno moglo odbiti natrag, pa tebe ubiti. Vidili smo, da se to isto zbiva, ako pucaš u zmiju. (Br. 10.)
30. Po noći, pa uopće u koje mu drago doba, ne smiješ ići na groblje za okladu, jer bi mogao čak i umrijeti.
31. Onakav, kakav si na novu godinu, bićeš kroz cijelu godinu.
32. Kada štogod izgubiš, tada jednostavno pljucni na dlan od lijeve ruke, pa udri po pljuvači su dva prsta desne ruke. Na onu stranu, na koju poleti pljuvača, traži izgubljeni predmet.
33. Kada djevojka kuha, pa ako se na posudi uhvati mnogo malih crvenih iskrica, to je znak, da će imati mnogo svatova kada se uda. Tim malim iskricama kažu: "svaća".
34. Ako ljevaš u čašu prije vodu pa vino, to će ti žena rađati žensku djecu, radiš li obratno, rodiće mušku.
35. Kada ti se vino prolije na stolu, znači veselje, a voda znači sjetu; ako ti se prospe sô, sluti na veliku nesreću.◊494
36. Kada ti je ispao zub, ili kada si ga sam izvadio, moraš ga prebaciti preko glave i ne dizati ga više, jer ti inače ne bi izrastao drugi na njegovu mjestu.
37. Nejakoj djeci ne smiješ dozvoliti da se igraju vatrom, jer će ti po noći skvasiti postelju vlastitom vodom.
38. Kada ti izađe na oku mali crveni čir, to je znak da će ti roditi majka ili koja druga žena od rodbine. Takovi mali crveni čir zovu na otoku: "čmik".
39. Kada te spopadne štucavica, a ti gucni tri puta vode, pa će te minuti, a pošto je ona znakom da te neko spominje, to će ti i tada proći, ako pogodiš, ko te spominje.
40. Kada ti se ispod jezika pojavi čirić, kojega na otoku zovu "jašterica", a ti zapitaj kojega tvoga prijatelja, da li hoće što kupiti kod tebe, pa ako ti odgovori, da hoće, a ti mu tada po hvarsku kaži: "meni jašćerica prošla a tebi došla". Tebi će tada po narodnom vjerovanju proći, a tvoj će ga prijatelj dobiti.
41. Ne smiješ ljuljati zipku, kada u njoj nema djeteta, jer bi moglo dijete oboliti, pa i umrijeti.
42. Kada plamte dvije svijeće uporedo, jednu treba svakako ili odalečiti ili ugasiti, jer ne sluti na dobro: sluti uopće na zlo, ali obično na smrt, na pošljednje zlo, kako naši seljani kazu.
43. Naši seljani vjeruju u čare (čaranja). Ako djevojka ulije momku u koje piće tri kapi svoje krvi, tada će se on strastveno u nju zaljubiti, te nema više snage, koja bi ga od nje mogla odalečiti. Ako mu dade da popije više od tri kapi, može lako poluditi, pa i umrijeti. Ali takova ženidba nema blagoslova; odmah poslije ženidbe čovjek izgubi ljubav za svoju ženu, a što je gore, postepeno gubi umnu snagu. O tomu tako sude naši seljani.
44. Ko želi da vidi koga od svojih pokojnika, mora se čvrstim ufanjem u sveti četvrtak ispovijediti i pričestiti, a u večer za vrijeme procesije mora ostati kod svoje kuće, gdje će mu se prikazati očekivani pokojnik.
45. Ko razvrgne ženidbu, čini jedan od najvećih grijeha, a za cijeli svoj život ne može već da bude sretan. Zbog takovog grijeha vjeruju da se najdulje ostaje poslije smrti u čistilištu. Mi poznajemo u jednomu selu na otoku Hvaru ženu, koja tvrdi, da joj se je jednom u sveti četvrtak u večer za procesije prikazao u bijeloj odori sa svijećom voštanicom u ruci njezin pokojni muž i da ju je zamolio, da mu dade reći za dušu toliko i toliko svetih misa, jer da mu je još za više od stotinu godina čamiti u tamnici, a to s toga, što je za života razvrgao ženidbu između dvoje mladenaca, te još tvrdi, da joj je rekao, da takovi prestupnici trpe najveće muke u čistilištu.
46. Iglu, ili koji drugi oštri prijedmet, ne smiješ posuditi ni darovati onomu, ko ti je dobar prijatelj, ako ga prije lagano ne ubodeš, jer bi ti dotični mogao lako postati neprijateljem. Ako je oštra stvar veće vrijednosti, to je dosta, da ti onaj, kojemu je darivaš, dade ma bilo samo jedan novčić, jer je tako već isključena mogućnost, da ti postane neprijateljem.
47. Kada ti ko umre u kući, a vino ti je još u pivnici, tada moraš na brzu ruku iz svake bačve propustiti malko vina, inače bi ti se isto moglo sasvim lako pokvariti. Koliko mogasmo saznati, ono vino propušta se kao dar dotičnomu mrtvacu, jer bi drugčije on sam došao da ga uzme i tim ga mogao pokvariti.◊495
48. Kitom od bora ne smiješ nikoga da šibaš, jer bi dotični mogao usahnuti, ili ne rasti više.
49. Ako je kojoj babi brada odviše izbočena, nos dug, oči udubljene a lice košćunasto, takova je baba po sudu našijeh seljana vještica, ili mora.
50. Kada piješ, nemoj da ljevaš vino u čašu preko ruke, jer ćeš se opiti.
51. Ako ne ćeš da budeš učaran, a ti nosi uvijek jednu bječvu naopako. (U Spljetu će te n. pr. svjetovati, da nosiš uvijek naopako tri koja god komada od tvoje odjeće.)
52. Kad u isto vrijeme kiša pada i sunce sijeva, na Hvaru vjeruju, da se tada žene gubavi, pa vele: "sunce i dorž (dažd, kiša) ženidu se gubovi."
58. Vilicom ne smiješ badati u koru od kruha, jer je to grijeh.
54. Ako mrtvacu nijesi prišio nogu uz nogu, to će on poslije pogreba lutati kao prikaza po zemlji.
Antun Ilija Carić.
◊481
Narodno vjerovanje u Dalmaciji.
1. Orho Marin.
U istinu je čudnovato ovo noćno strašilo, plod bujne fantazije stanovnika otoka Brača. Oni čvrsto vjeruju, da je "Orho Marin" neka vrsta morskoga duha, koji može inače da luta i po zemlji. On imade to glavno svojstvo, da se može po miloj volji pretvoriti u koji mu drago stvar i u koju mu drago životinju, ali najvoli da se pretvori u magarca ili psa. Imade još i to svojstvo, da može, kad se je jednom pretvorio u jednu od tih životinja, narasti do ogromne visine i trčati nenatkriljivom brzinom.◊482
Rekao bih da je njegovo poslanstvo na zemlji: da traži po noći putnike pa da ih muči. Pretvoren u magarca najradije se susreta sa umorenim putnicima. Evo zašto. Putnik umoran uhvati zgodu pa uzjaše na njega - i ne pitajuć se, čiji bi to mogao biti magarac. Teško sada putniku, jer taj magarac počne trčati da ne može bolje - i on bi sišao, ali nije moguće; jer "Orho", dok trči, postepeno raste u visinu i kada dođe ispod kojega visokoga stabla, tu ostavi nesretnoga putnika na jednoj grani što je moguće tanjoj, na kojoj on ostane živeći u najvećem strahu, dok mu od kojega prolaznika ne dođe pomoć. Pošto ga je "Orho" ostavio na takovoj grani, on otiđe naprijed i kako ide postepeno pada, dok ne dođe do naravne veličine, pa da tako opeta prevari kojega siromaha putnika. Ima ih na Braču, koji će ti se zakleti na što god hoćeš, da su po noći vidjeli "Orha" u podobi magarca, ali da su bili toliko oprezni te ne htjedoše na nj uzjahati.
"Orho" u podobi psa također traži žrtava. Evo kako. On ide po selu da traži ljude, i to po noći, jer valja znati da po danu ne može nikako iz mora. Kad se približio čovjeku, tada gleda da mu stane između nogu, a kad mu je to uspjelo, onda naraste za visinu mjesnoga zvonika, pa putnika, koji ostane jahajući na njegovim leđima, ponese do zvonika i tu ga stavi na sami njegov vrh do ujutro, dok ga ne skinu pomoću ljestava. Ali kad je i u podobi magarca, ako ne nađe dosta visoko stablo, ponese ga na vrh kojega zvonika. S toga brački seljani kažu, da valja dobro po noći stisnuti noge, kada opaziš kojega psa, jer da bi to mogao lako biti "Orho Marin".
Na otoku Hvaru, koji je veoma blizu otoku Braču, u koliko smo mi istraživali, nijesmo mogli naići na vjerovanje u takovo biće, kakov je brački "Orho Marin." Ipak imade s njime neku srodnost morski međed, koji se kadšto izvali na žalo ili na morsku "siku". Na otoku Hvaru, obično ribari, zovu ga morskim čovjekom. Imade ih, koji će ti se zakleti pa štogod te volja, da su ga čuli naricati kao čovjeka. Zovu ga i "Orso marino". On nema doduše svojstvo da se pretvara u druge životinje, ali i o njemu koješta pričaju. U Ivandôcu, malom seocu bez popa i bez učitelja, slušasmo jednom od stara ribara pripovijedati, da je jednom u stara vremena bio čovjek ribar, ali veoma zao, koji ni samomu Bogu nije praštao, kad bi se našto bio rasrdio. Jednom da je lovio ribu udicom s kraja. Pošto mu ribarenje nije hodilo najbolje za rukom, stane grozno psovati Boga, a ovaj učini, te se je namah srušio u more i pretvorio u "morskog čovjeka", koji u bitnosti nije ništa drugo nego morski međed. On često dolazi na žalo ili na koju "siku" i tu naričući čini pokoru za svoje grijehe. Takovu pokoru činiće do sudnjega dana, pa se onda opeta prometnuti u čovjeka i najposlije umrijeti, a to za pokoru i kaznu.
U spljetskom Velom varošu vjeruju u neko morsko biće, koje je u mnogo čemu slično "Orhu". Pošto ima neka posebna svojstva a pored toga i drugo ime, mi ćemo o tome biću progovoriti u posebnom članku.
U zagrebačkom "Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena, svezak 1." imade na str. 228. članak pod naslovom: "Orbo (Orko)". Članak iznosi jedva šest redaka. Naišavši na Orka i na Braču, mi smo se propitali i za Orka oko Vrhgorca, vidjevši da ga g. Ujević registrira u rečenom zborniku. Evo što smo doznali za vrhgoračkog Orka, a čega nema u pomenutom članku g. Ujevića. "Orko je morski duh. Po noći samo može da se pretvori u magarca i u psa. Kao magarac nosi čovjeka na koje visoko stablo a kao pas narastavši do ogromne◊483 visine baci čovjeka pa zemlju, gdje on za više ura ostane kao onesviješćen. No kao pas najvoli uzdizati djecu pa ih onda srušiti, a kadšto znade ponijeti dijete pa i čovjeka veoma daleko od mjesta, pa ga tu ostaviti." Za ovakove stvari najbolje je propitkivati stariju čeljad; vjerovanja u takova bića duboko su u njima usađena.
Prijatelj, kojemu smo pročitali ovaj članak, reče nam, da i oko Sinja vjeruju u slično biće, ali mu se nije sjećao imena. Pođe li nam za rukom da doznademo štogod osobito, u korist folklorističnih istraživanja, ne ćemo ni najmanje žaliti truda.
2. Mȍra.
Ta strašna noćna mučiteljica veoma je dobro poznata našemu narodu. Njezino glavno obilježje jest to, da se ona može pretvoriti u štogod hoće i da ide po noći dušiti čeljad. Mȍra, barem na otoku Hvaru, nije nikakovo vanzemaljsko biće, ona je naprosto koja žena ili baba, a može da bude mȍrom s toga, što žive u grijehu smrtnomu, ili jer se je rodila, kako bi naši otočani kazali, pod "nesrićnom zvizdom".
Uzrok, radi kojega ona ide po noći da duši ljude, jest taj, da im sisa krv. Za svaku ženu uopće, koja spava kada grmi i sijeva, drže, da je mȍra i višćica ili štriga, ali o ovim potonjima biće govora u posebnom članku. Evo zašto to vjeruju. Kada grmi, tada se mȍre i višćice sakupljaju u "viće" nebu pod oblake, a jer ne mogu nego samo duhom tamo, to im tijelo ostane mirno na zemlji bez duševnog života I one žene, koje običavaju da se po noći ogledaju u ogledalo, mogu lako da budu mȍrama ili višćicama. Ali im nije od Boga dano, da mogu uvijek po miloj volji hoditi po noći da duše i sišu ljudima krv. Svakoj ženi-mȍri znade se, koliko puta u godini može otići naokolo, a ako želi da otiđe izvanredno koji put, mora da izgovori neke otajne riječi, ali ih sve žene-mȍre ne znadu; mlađe treba da ih prije nauče od koje starije. Ali su rijetke koje zapadne takova sreća, jer su one međusobno, a to je zbilja karakteristično, krvne neprijateljice jedna drugoj i zavidne do skrajnosti. Kadšto znadu sklopiti prijateljstvo, ali je ono prividno; to čine samo za to, da uzmognu lakše škoditi ljudima.
Mȍra će najlakše unići po noći u jednu kuću, ako preko dana dobije od dotične kuće soli u zajam, s toga pametne i lukave domaćice sumnjivim ženama ne posuđuju soli: ispričavaju se, da su i same za čas ostale bez nje. Kad smo staru jednu baku u selu Svirčima blizu primorske varoši Jelše zapitali, zašto je pogibeljno posuđivati soli sumnjivim ženama, ona nam je odgovorila, da dotična prosiplje u maloj mjeri sô od te kuće do svoje, pa da po noći, po tom solnatom tragu može lakše ići. Ista nam je starica kazala, da joj je solju dosta natrti ključanicu od kuće, u koju hoće da ide gušiti, jer treba zabilježiti, da se mȍra može provući i kroz najmanju šupljinu, pa s toga i kroz šupljinu ključanice na vratima.
Mȍra može da stupi u kuću, u kojoj hoće da duši, u podobi koje god stvari; najvoli dolaziti u podobi mačke i muhe, pa čak i kudelje, ali najobičnije biva da dođe u podobi muhe. Prije, nego pritisne čovjeka, lagano zazuji. Ona, kako već prije rekosmo, dolazi da sisa krv, i to ili iz osvete ili iz same ljubavi spram dotičnog muškarca. Ženske pritisne mȍra jedino za to, da im se osveti, a može im i mlijeko povratiti, ali da ovo kojoj učini, treba da joj dotična žena nešto teško skrivi. Inače ju rijetko kada pusti, a da joj barem dojke ne izgrize.◊484 Kada žena opazi da su joj dojke nagrižene, ne smije dati djetetu da je sisa, prije nego što ih ne namaže sa tri stanovite trave, jer bi djetetu moglo nahuditi ili bi se moglo naprosto otrovati. Mimogred budi rečeno da takove trave nijesu svakomu dobro poznate. Žena mora se uteći stanovitoj babi u selu, koja također u isto vrijeme mora da namaže dojke, i to uz neke otajne riječi, kojih ona ne kaže svakomu. Ovakove riječi ona obično malo prije smrti povjeri kojoj ženi od rodbine ili prijateljici, ali dok je u životnoj snazi ne će toga nikako učiniti, jer joj to donosi lijepe materijalne koristi.
Teško je doduše uloviti mȍru, ali opet ima načina. Evo kako. Kad bi čovjek, na kojemu je mȍra, mogao ikako da prevrne (neka nam se dozvoli izraz, jer što ćemo, kad već jednom vjeruju, bilo im na zdravlje) noćni sud, to bi ona ostala pod njim, a u jutro bi se ispod njega izvukla žena-mȍra. Praktično je u večer prije nego čovjek legne, da ostavi škrinju blizu kreveta otvorenu, pa da je zatvori kad mu mȍra dođe u pohode. U jutro će naći u škrinji ženu-mȍru i tada može da ju izlupa po miloj volji i osramoti pred svijetom. Ima još načina kako ju može čovjek čuti, kada mu stupi u sobu. Valja namazati šupljinu od ključanice nekom travom, za koju travu znadu samo stanovite babe u selu. Uza sve to mȍra može ipak unići ali naporom i tako napravi veliku tresku. Čovjek čuje i stoji pripravan da zatvori škrinju ili da obrne sud. Jednom smo čuli u selu Svirčima na Hvaru pripovijedati ovu priču, kako se je jedna žena-mȍra osvetila drugoj ženi-mȍri. "Stari barba Ivan (u selu: Ivon), kojemu je skoro svake noći dolazila mȍra, nije mogao ni da vidi ni da čuje neke stanovite žene u selu, za koje je držao da mogu biti mȍre. Ipak pored sviju mu je bila na nosu stara susjeda kuma Manda (u selu: Monda), jer koja će prije od nje: visoka je, mršava, ima visoko čelo, dugo lice, dug nos, oči udubljene, podbradak uzvinut prama nosu, manjkaju joj prvi zubi i k tomu uvijek dolazi najzadnja u crkvu a za podizanja presvete oštije i kaleža nema mira: neprestano se miče. Sva ta njezina fizična i moralna svojstva uvjeravala su barba Ivana, da je ona jedna od najgorih mȍra u selu, a k tomu i vještica (višćica), pa jer je s njom bio u zavadi, niko mu nije mogao izbiti iz glave, da mu ona po noći ne dolazi. Barba Ivan mrmljao je i u sebi se ljutio, ali se nigda ne usudi da reče ni pô riječi staroj kumi Mandi. Ali mu jednom napokon dotuži i on joj zaprijeti, da će ju ubiti, ako mu ikada više dođe. Kuma Manda misli i misli pa se nečemu i domisli. Taman prije nekoliko dana bila se zavadila sa svojom prijateljicom kumom Dobrom, također mȍrom kao što je i ona. Kuma Manda je znala, kao njezina prijateljica, kada kuma Dobra ide gušiti i sisati krv barba Ivanu. Što će ona učiniti, da joj se osveti i ujedno da umiri barba Ivana. Pođe k njemu i uvjeri ga, da ga kuma Dobra mori. Nego ako hoće, da će mu ona namazati nekom travom šupljinu od ključanice. Kad kuma Dobra bude htjela k njemu, da on stoji pripravan, i kad čuje, da je unišla, da zatvori škrinju i da će je uhvatiti. Tako se je i dogodilo. Kuma Dobra već nije htjela od straha k barba Ivanu, a kuma Manda, da niko u selu osim nje ne zna za tu travu, hodila je i na dalje da sisa krv barba Ivanu i tako se je ona osvetila obojici, ali najteže barba Ivanu, koji je i na dalje grdio i psovao, ali ne već mȍru kumu Mandu, jer se je o njoj bio uvjerio da je poštena žena, premda su ga neki u selu obratno uvjeravali." Kad bi čovjek htio da ispiše sve priče o mȍrama, valjalo bi da napiše cijelu knjigu.◊485
Ako čovjek, dok je na njemu mȍra, zastruga noktima ili nožićem po zidu, to se sve te ogrebine sjutra vide na licu one, koja se je bila pretvorila u mȍru. Tako ogrebena ona ne izlazi iz kuće i po tomu, ako je sumnjiva, nema više dvojbe da je ona bila.
Mȍra na otoku Hvaru može da bude i djevojka, ali najvole ubrajati među mȍre stare žene, bilo udate bilo djevojke usiđelice. Evo što vele o mȍri na otoku Braču.
Kada se dijete rodi u crnoj košuljici, znak je, da će ono ako je žensko biti mȍra, dok se ne udade, a ako je muško da će biti višćun, dok se ne oženi. Mȍra postaje od sedme godine; prije ne može, jer do sedme godine dijete je nevino bez grijeha, pa mu Bog ne dopušta da čini ikomu zla. U večer poslije "Zdrave Marije" mȍra ostavi tijelo na postelji uspavano, a duhom ide da mȍri. Ona mȍri i stare ljude ali najvoli mȍriti mladiće. Mladić, kad dođe da ga mȍri, najbolje ako može da se uhvati za svoj hrbat, jer tada uhvati samu mȍru, koja mu se onoga istoga časa pretvori u ruci u kokoš. Tu kokoš treba da on dobro zaključa u jednu škrinju. U jutru pak nađe u škrinji onu istu djevojku, koja se je bila pretvorila u mȍru. Ona stane tada moliti i zaklinjati mladića da je pusti. Kadšto budne ovakome žao djevojke, pa joj dade štogod robe i pusti je kući, ali često se desi da je prije dobro izlupa. Ipak mnogi ih se mladići jako boje, jer ih one mogu začarati i učiniti, da se u nje zaljube. Kad na čovjeka dođe mȍra, pa ako joj reče, da dođe sjutra kod njega pitati soli, to će ona pouzdano doći. Sada može da joj se po miloj volji osveti: gdjekoji je mladić dobro izlupa, a gdjekoji zadovolji se tijem, da je upozna, pa je, kako no se kaže, drži na pameti te je sramoti u selu gdjegod samo može. Ali dok joj ne dade soli, nema te sile, koja bi mu je mogla ispred očiju istjerati, jer ona već znade, što je čeka, kad bi otišla svojoj kući bez soli. Evo što. Zaustavila bi joj se voda, pa bi najposlije pukla. Dade li joj čovjek na "mirne" soli, tada ona više ne dolazi da ga mȍri, a da nema ruga i sramote u mjestu, tako obično i rade.
O svemu tome čućeš neke gdje govore takovim uvjerenjem, da bi i pametniji čovjek mogao gotovo pomišljati, je li to istina, ili ne.
Mi poznavasmo na otoku Braču starca, koji nam je najvećim uvjerenjem i ozbiljnošću kazivao, da je u svojoj mladosti ulovio barem desetak mȍra, a da ih je na stotine primorao da dođu kod njega pitati soli, dok ga nije jedna bila začarala, ali da ga je neki sveštenik molitvama izliječio.
3. Manjinjorgo.
Manjinjorgo imade veoma mnogo srodnosti sa "Orho Marinom", koji je neka vrst bića, u koje vjeruju na otoku Braču. Skoro skroz srodno biće registrira se u zagrebačkom "Zborniku" od g. 1896., u koje vjeruju u okolici vrhgoračkoj, a priopćio ga je učitelj g. Ujević. To biće iz okolice vrhgoračke zove se "Orbo (Orko)." I u samomu nazivu ta su dva bića veoma srodna, dok "Manjinjorgo", biće, na koje smo mi naišli u spljetskom Velom varošu, imade s njima srodnosti samo u djelovanju, dok se u samom nazivu sasvim razilaze. Držimo da nije bilo suvišno da ovo pripomenemo, i to ako ne za drugo, a to barem za komparativno obrađivanje folklore.
U Spljetu (gradu) kao i u njegovim varošima: Velom varošu, Dobromu (Dobri, talij: Pozzobon), Manušu i Lučcu, često se čuje spominjati riječ "Manjinjorgo" a◊486 prišivaju je silovitim ljudima i ljudima naprasite ćudi, za tim bogatašima, koji se samo šeću, kao i siromasima, koji bi htjeli da ništa ne rade, već da šetaju i da se skitaju od kafane do kafane, od krčme do krčme i t. d. To je ime za porugu, ali Manjinjorgo u bitnosti nije ništa drugo nego neka vrst morskog duha, koji se po noći pretvara u magarca.
Za Manjinjorga u Velom varošu kažu, da najvoli po noći stajati u starim mirinama i u dvorištima u podobi magarca i tu on vreba zgodu, ne bi li koga uhvatio. Oko onoga, koji se na nj namjeri, stane se laskavo vrtjeti, dok ga ne zamami, te na nj’ no uzjaše. Kad je čovjek na nj’ uzjahao, on odmah naraste u visinu i s nje baci čovjeka na zemlju, gdje on ostane za dugo onesviješćen, ili ga naprosto baci na koje visoko mjesto, a često s njim trči više sati, dok ga ne izmori.
Ako čovjek nosi uza se svetih moći ili blagoslovljene trave, tada se ne treba bojati, da će ga Manjinjorgo predobiti. On se doduše stane vrtjeti oko čovjeka, ali videći najposlije, da mu je sve uzalud, stane trčati prama moru, a kako trči, pušta iz sobe neugodno vjetrove i đubre, i njim, a to je sve zlo, ognjuši čovjeka, ili kako u varošu kažu, on ga svega "izlita" od glave do pete, a to učini od ljutine, jer ga nije mogao svladati. Došavši do obale morske, baci se u more silno zaštropotavši, da se može i na dalje čuti. Od Manjinjorga brane se, kako smo vidjeli, svetim moćima i blagoslovljenim travama, ali da se može i usmrtiti. Evo kako. Tu može najbolje da posluži šiljasti nož sa bijelim drškom i bijelim koricama. Nožem valja mahati otraga i tako se ubije. Ako se maše sprijeda, mogao bi čovjek sama sebe usmrtiti. Imade baba, koje znadu neke otajne riječi, kojima ga se progoni.
Neki vele, da čuju po noći u blizini stanova štropot, kao da se gomile valjaju, a to nije drugo, nego koji Manjinjorgo, ne bi li tako izmamio koga na polje. Kad se po noći čuje takav štropot, ne valja izlaziti iz kuće.
Manjinjorgo može da se pretvori i u naduvenu mješinu. Kada čovjek po noći nabasa na takovu mješinu, to se ona kotrlja pred njime; s toga kad bi je čovjek slijedio, ova bi ga radoznalost zavela Bog zna kamo. Ako čovjek imade uza se nož sa bijelim koricama i bijelim drškom, i ako njime otraga maše, to se mješina propara a iz nje iziđe neki veoma neugodni miris. Ostane li mješina mirna, to prolaznik mora da pazi, da je ne dotakne nogom, jer bi je mogao lako ončas prelomiti ili na njoj oboliti. Ako imade uza se svetih moći, ne treba se je bojati. Vrijedno je zabilježiti, da se manjinjorgo u podobi mješino najradije pokazuje ženama, a u podobi magarca muškarcima.
4. Macić.
Macić je najobičnije i najčešće noćno strašilo na otocima Hvaru i Braču. Macića imade i na otoku Visu: O njemu može se reći gotovo ono isto, što i o njegovim drugovima na gornjim dvama otocima. U Spljetu smo također naišli na Macića, ali pošto se ovaj u mnogo čemu razlikuje od hvarskoga i bračkoga, to ćemo prvom zgodom napisati o njemu poseban članak.
Na Hvaru vjeruju, da Macić nije ništa drugo, nego duša maloga djeteta, koje je preminulo s ovoga svijeta bez svetoga krštenja. Macići se prikazuju najobičnije u večer poslije "Zdrave Marije" pa do jutarnjeg zvona, ali najvoli se◊487 prikazivati od jedanaeste prije pônoći pa do treće ure poslije pônoći. Macića je moći vidjeti i u podne, ili kako na otoku kažu: "u srida dne", jer je i to doba zgodno za lutanje duhova. Ali u podne moći je nabasati na Macića tek gdjegod u polju, a najprije ljeti za silne sunčane žege. U selu Svirčima jednom smo čuli, da u podnevno doba mrtvaci idu da traže vode. Macići se najradije skitaju po noći oko kuća i to po đubrištima. Macić se u koješta pretvara, ali obično se pokazuje u podobi maloga dječaka sa crvenom kapicom. On može da nahudi osobito maloj djeci. Inače ne može da učini čovjeku mnogo zla. Njegova je zadaća rek’ bi da samo zanoveta ljudima i da im, kako no se kaže, baca klipove pred noge.
Macić znade po noći da se uvuče domaćici u kuhinju, pa joj u mlijeko ili u što drugo baci nekoliko svojih izmetina. Macićeve izmetine skroz su jednake izmetinama miša. Imade baba, koje kupe i pomnjivo čuvaju Macićeve izmetine, jer da one donose sreću. Jednom pripovijedaše neka baba u pomenutom selu Svirčima, da kad bi se Maciću njegovim izmetinama moglo namazati lice, da bi tada od straha stao izmetati samo zlato. Za Macića kažu, da se drži čisto i da često pere lice. Da nije taj njegov strah možda u savezu sa njegovom težnjom da bude uvijek čist. Ista nam je baba potvrdila, da su na pomenuti način mnogi obogatili, ali da blago stečeno Macićevim izmetinama, pretvorenima u zlato, ne može da bude od Boga blagoslovljeno. Kad se je Macić uvukao u kuhinju, pa ako u njoj ne nađe što da pojede ili popije, što bi mu bilo po volji, tada iz osvete pobaca sve posuđe po kuhinji, a jela i pića, koja mu nijesu po volji, ili baci na polje, ili prolije, ili, što je najčešće ognjusi svojim izmetinama. Ako ga zateku u kuhinji pri takovom djelu, tada se on pretvori u mačku, jer se boji da ga ne uhvate. Kadšto nahodi naslade i u tomu, da ne dade po noći ukućanima mirno spavati, za to neprestano skače po kući, sad iz jedne sobe u drugu, a sad opet s krova u dvorište i obratno.
Macić znade po noći isprebijati čovjeku noge tako, da mu po njima izađu modrice. Dok mu tuče po nogama čovjek ne čuje ništa. Mišice također kadšto natuče, ali sve to jer mu je on štogod skrivio.
Imade ljudi, u koje se Macić znade strastveno zaljubiti; takovima on donosi novaca i pomaže ih u svakom poslu. Ali oni, koji se boje Boga, po mišljenju naših seljana, ne bi imali primati nikakove pomoći od Macića, jer je to teški smrtni grijeh. Ako mu se ljudi, kojima je Macić pomogao steći blago, u čemu zamjere, to on znade opeta učiniti, da za malo vremena ostanu bez ičega. Imade nekih bogataša, o kojima neki tvrde, osobito stare babe, da je to Macićevo maslo. Ako čovjek progoni Macića, tada on trči ispred njega smijući se i …del cul ne fece trombetta… Dante-ov "Pakao".
Po noći, kao i u podnevno doba znade se Macić pretvoriti u magarca. Kada putnik na njega uzjaše, tada on stade trčati i pušta vjetrove, a najposlije se izmakne ispod njega, a siromašni se putnik strovali na zemlju. Ovakova manifestacija Macića imade dosta srodnosti sa bračkim "Orho Marin", spljetskim "Manjinjorgo" i "Orbo ili Orko"(Vidi o ovomu članak u zagr. "Zborniku" od god. 1896. od učitelja g. Ujevića. O prvim dvama vidi naše članke.) iz okolice vrhgoračke.◊488
Macić znade, da je ženama draga pređa, iz koje se pletu bječve i prave druge tkanine. On se znade pretvoriti u klupko pređe, znajući, da će ga žena dignuti i stati iz njega plesti bječve ili što drugo, pa kada je došla već do konca same radnje, tada se ono stane rasplićati, savijajući se u klupko pa bježati - i opet smijući se i puštajući vjetrove. To je opet Macić učinio iz obijesti ili naprosto da joj se za štogod osveti. Imade žena, koje, kada nađu klupko pređe, ne će započeti nikakovu radnju prije, nego se prekrste do tri puta sa klupkom u ruci, jer ako je to Macić, on će, zazirajući od krsta, kao nekrštena duša, pobjeći uz veliki štropot. Kadšto opet Macić pušta ženi da dogotovi radnju, koje joj preko noći ponestane. Imade pastira, koji će ti ustvrditi, da im se Macić više puta uvukao u koju životinju, koja tada postane veoma obijesna. I u ovomu slučaju valja do tri puta prekrstiti dotičnu životinju. Kada se zavuče u mliječnu ovcu ili kozu, on ispije sve mlijeko iz nje, uslijed čega životinja silno omršavi, pa često i oboli. Imade baba, koje znadu travu, kojom se mogu izliječiti takove životinje. I težake u polju znade on buniti. U podnevno doba, kada je najveća žega i u koje doba on može izlaziti, prolije im sve vino iz žbadnja (omanja drvena posuda, prama dolnjemu kraju šira a prama gornjemu uža. Dna, gornje i donje, nijesu okruglasta, već se mnogo više približuju elipsi. Na žbadanj naliči mizarola, samo što je mnogo veća, a služi za prenos vode našim seljankama; one pomoću konopa naprte mizarolu na leđa).
Na otoku Braču drže, da je Macić neka vrst duha, koji pretvoren u nakazna čovjeka sa velikim šeširom na glavi ide samo po noći. Preko dana se sakriva oko kuća po đubrištima ili bunjištima (zagonima). Vrijedno je ovdje pripomenuti, da se poput ovoga i spljetski "Manjinjorgo" kao i hvarski Macić rado skitaju po đubrištima. Njega je po mišljenju bračkih seljana veoma lako upoznati, jer nosi sa sobom uvijek veliku glavnju, koja se čas vidi, a čas opet ne vidi. Osim što rado stanuje na đubrištima, milo mu je lutati i po grobištu ili njegovoj blizini. Ako se po noći susretne pa putu s kojim čovjekom, pa ako ga se ovaj prestraši, tada Macić nagne trčati za njim i kad bi ga uhvatio, dobro bi ga izlupao. Ako ga slučajno ne uhvati, to on ipak ne odustaje od osvete. On će već naći priliku. On će od ma gdjekud nabaviti jednu vreću, te je napuniti đubrom (pogani) i iskrenuti je svomu neprijatelju upravo pred kućna vrata. Kadšto mu znade iskrenuti po više vreća đubra. Čovjek, koji je noć prije bježao pred Macićem, nada mu se druge noći. On ga iza vrata sakriven čeka s jednom granom od smokve, a kada dođe, tada ga stade lupati. Nego valja zabilježiti, da se Macić ne smije lupati ničim drugim, osim granom od smokve i to jedino po leđima, jer bi se inače svi udarci poznavali poslije na samom čovjeku. Videći Macić, da je bio nadmudren, pobjegne i ide da traži čovjeka manje lukava, kojemu se osveti i za prvoga, jer za njega nema gore stvari nego kad ga čovjek prevari.
Ko ne želi da dođe u sukob sa Macićem, neka ne ide na grobište krasti travu, jer se on najviše ljuti na ovakove bezobraznike. Za travu, koja na grobištu raste, kažu da je Macić sije i redi, pa da je ona njegova svojina.
Ovakav Macić je kopneni Macić, a pošto je uopće zle ćudi, niko ne želi da se s njime susretne.
Još imade morski Macić. Morskoga Macića svako rado susreta, jer ovaj običava, kao i hvarski, donositi novaca i to na vreće. No svakomu ne donosi novaca; ovaki sretnik valja da se rodio pod "srićnom zvizdom". Ali komu je jednom donio novaca,◊489 mora svakako nastojati, da ga ne uvrijedi, a k tomu valja da ga dobro hrani - i to uštipcima (fritulama), koji mu jako idu u slast. Još prve noći, kada donese novaca, valja ga ugostiti, a tako ga valja i u naprijed gostiti pa će on i dalje donositi novaca. Uštipci moraju biti veoma dobri; ne možeš ga prevariti. Kad osjeti, da nema uštipaka ili da su rđavo zgotovljeni, druge noći već ga nema, ali mjesto sebe pošalje svoga druga, kopnenoga Macića, da mu iskrene nekoliko vreća đubra pred kućna vrata. U ovakom slučaju kopneni Macić prođe dobro, jer mu se niko u kući ne nada. Osim toga blago, koje mu je morski Macić donio, kopneni mu malo po malo nosi iz kuće, a da čovjek i ne opazi. Inače blago, koje Macić nosi, nema blagoslova.
Duhovita je zbilja ova priča o Maciću i o nekoj udovici. Mi smo je zabilježili po kazivanju Bračanina Luke Halata.
Morski Macić osobito voli lijepe i mlade udovice bez djece, a to s toga, što one nemaju muža, koji bi mu se mogli osvetiti i što udovici, budući sama, dostaje više vremena da mu pravi dobre uštipke. Jednom se dakle morski Macić zaljubi u takovu udovicu, mladu, lijepu i bez djece. Najvećim uvjerenjem rekoše nam i njezino ime, koje ćemo mi na ovom mjestu premučati. Jednom Macić dođe k njoj: donese joj mnogo novaca, a ona ga pogosti uštipcima, što je god mogla bolje. Macić je redovito nosio novaca, a ona ga gostila. Kad je Macić zapita za ime, koje mu je služilo u slučaju obrane ili osvete, ona mu naprosto reče, da se zove: "Sam-ja". Udovici "Sam-ja" najposlije dodijalo praviti uštipke, jer već i tako nije znala, što da radi s novcima. Jedne noći, kad je došao Macić, ona postavi na vatru tavu, ili kako na otoku kažu "prsuru" za uštipke, te naredi Maciću da puše u vatru. On je posluša bez prigovora, jer ju je jako volio, a k tomu jedva je čekao časa da se najede uštipaka. Kad je žena bacila u prsuru prvi uštipak, hotimice je obali i tako oblije Macića vrelim uljem po licu. Macić, kao oparen, pobjegne i ne dođe više k udovici. Kad je pozvao više kopnenih drugova, da ga osvete, ovi ga upitaše: "Ko te je opario?" a on odvrati: "Sam-ja". "Komu bi htio dakle da se osvetimo?" a on će im: "Samoj meni". "E pa dobro, kad baš hoćeš, kad je to tvoja želja, a ti drži" - i oni mu dadoše toliko udaraca, da su mu svi uštipci izašli na grlo. Jaukajuć i previjajuć se, on je vikao: "Osvetite se Samoj-meni, Samoj-meni" a oni udri, te udri po njemu. Rekoše nam, da su ga lupali osam dana i osam noći, misleći da mu time čine najveću uslugu. Od toga časa kažu da Macić već malo komu nosi novaca, jer da se boji, da mu je i opeta ne oprave, a i s toga, što su mu kopneni drugovi u ovakovim slučajevima uskratili svaku pomoć.
Lukavost ove mlade bračke udovice podsjeća nas Odisejeve lukavosti, koji je kazao Polifemu da se zove "Niko" i on jadnik, oslijepljen od Odiseja, nije znao, da reče nego: "Niko me oslijepi."
Na otoku Braču, u seljačkim krugovima, čuje se i ova priča o morskom Maciću.
Bio je neki ribar, a imao vrlo lijepu i mladu ženu. Jednom je ova otišla s njime na ribe. U lađi su imali dobrih uštipaka, a Macić, ne budi lijen, donese im novaca, samo da dobije uštipaka. Kad su se i drugi put skupa odvezli na more, eto ti opeta k njima Macića, koji se je bio namâzio. Ali ovoga puta ne nađe uštipaka, a svemu tomu bila je kriva žena, koja nije htjela da ih pripravi mužu za inad, a ovaj je znao, da za Macića mora biti svakako uštipaka, jer da bi inače mogli zlo proći. Macić ode, ali se teško osveti. Konopom◊490 pritegne ženu u more, a muž ostane sam u lađi. Kažu, da ju je Macić učinio u moru svojom ženom i da mu za kaznu mora uvijek pripravljati uštipaka, a njezin muž da bi bio svaki put ulovio zlatnu ribu, kad bi na ono isto mjesto bacio ulja i brašna za uštipke. Taj ribar davno je umro, ali i danas, kad bi ko znao za ono mjesto pa otišao te bacio brašna i ulja Maciću u more, da bi ulovio zlatnu ribu. Za onu ženu kažu, da jošte i danas žive na dnu mora s Macićem i da mu uvijek pripravlja uštipaka.
Za sada mi bilježimo samo ovoliko o hvarskom Maciću i o bračkim: kopnenom i morskom. Saznamo li još štogod, zabilježićemo, a biće ovakovih priča svakako i više.
5. Tenci i vukodlaci.
Vjerovanje u "tence" bijaše na otoku Hvaru nekoć vrlo rasprostranjeno. Danas se o njima malo što pripovijeda. Tencima danas obično plaše djecu. Mi doznasmo tek toliko, da oni prebivahu ponajviše u mračnim mjestima, a najradije u starim i mračnim zgradama, koje imadu prozore sa gvozdenim rešetkama, kroz koje su jedino oni ulazili i izlazili. Oko starih i zapuštenih crkava također su rado obitavali. Kad smo u selu Svirčima zapitali nekoga starca, što on misli, kako da su postali tenci, on nam reče, da je čuo pripovijedati od svoga djeda, da su "tenci" duše onih popova (sveštenika), koji su opsluživali službu božiju okaljani smrtnim grijehom. Oni doduše da su se ispovijedili prije smrti, ali da sada kao tenci čine pokoru na zemlji, a najviše okolo crkava. U crkvu da smiju, ali samo u "sakristiju". Za sveštenike-tence, isti nam starac reče, da oni po noći pomagaju oblačiti u sakristiji one sveštenike, već umrle, koji se po poći dižu iz groba, dok ne izreknu one mise, koje za živa nijesu rekli a morali su, ili koje su im od koga bile naručene, pa ih ne izvršiše.
Isto tako i vjerovanje u vukodlake na otoku Braču nije već tako živo, kao što je jednom bilo.
Vukodlaci se najviše pojavljuju u jeseni za vrijeme jematve, kada se trga grožđe. U podobi odrpana čovjeka s mješinom preko ramena, oni idu po noći krasti grožđe, a isto tako i u podnevno doba, jer i oni kao Macić, mogu u to doba izlaziti. Oni se pretvaraju i u druga bića, kao kokoš, guštera i t. d. Kao gušter znade vukodlak do kapi isisati mlijeko ovcama, kozama i kravama. Ako ovaka životinja nema mlijeka, tada joj isiše krv. Rado se sakuplja više njih, da po noći buče i da straše čeljad. Pripovijedaju na otoku Braču, da nazad kakovih stotinu godina nije niko po noći bio siguran od vukodlaka. Koga bi bili našli vukodlaci po poći poslije "mrtvačkoga" zvona, pa do jutarnje "Zdrave Marije", bili bi ga ugrabili i ponijeli gdjegod daleko, odakle bi bio morao kadšto i više dana putovati, dok bi kući prispio. I po krovovima samih kuća, po noći, znali su uznemirivati mirnu čeljad(Ovo potonje o vukodlacima isporedi sa našim člancima: "Manjinjorgo", "Macić" i "Orho Marin".).
Danas - po pričanju naroda - nema više na otoku Braču toliko vukodlaka, pa i nijesu više onako pogibeljni kao nekoć, a to s toga, jer ih je neki svećenik, koji je živio pred kakovih sto godina, po pučkom vjerovanja zakleo nekim otajnim molitvama i tim ih protjerao u pećine i špilje.◊491
Bračani, seljaci dakako, ipak čvrsto vjeruju, da će se vukodlaci opeta do dvadeset ili trideset godina pojaviti, jer da je veliko zlo prikrilo svijet: da se ne ide u crkvu, da se ne moli Boga, da se krade, da se ne štuju stariji i t. d.
Na otoku Braču tek da spominju tence, a na otoku Hvaru nijesmo mogli ništa doznati za vukodlake.
Možda na Hvaru "Manjavur" odgovara donekle bračkim vukodlacima. Manjavurom obično plaše djecu, da će im se zavući u tijelo, ako ne budu dobra i poslušna. Manjavur, kao i vukodlak, škodi na isti način životinjama.
Ma koliko se propitkivali, nijesmo mogli ništa drugo doznati o "manjavuru".
6. Razna gatanja s otoka Hvara.
1. Kad je žena trudna, pa ako slučajno doleti na krov od kuće ili u blizinu kuće kukavica, ili kako joj na otoku naši seljani kažu "kukviža" (talij. civetta), ne sluti baš na dobro, jer je to znak, da će dotična ženska poroditi žensko dijete. Naši seljani mnogo više vole mušku djecu, jer će im ona u odraslijoj dobi u polju pomagati. Obratno biva, kada na krov ili u blizinu kuće doleti "sović", jer će dotična tada da porodi muško dijete. Tada je budući otac veseo, a i majka, jer vele Hvarani: majka vesela je samo onda, kad joj je muž veseo. Ali ako doleti na krov ili u blizinu od kuće, bilo kukavica, bilo "sović", ne smije ga niko spomenuti: svako se u kući mora pričinjati, kao da ga i nema, jer je to zlobna ptica; spomeneš li njezino ime, misli da joj se rugaš, a za osvetu imade moć, da se uvuče trudnoj majci u utrobu i da napravi od zametnutoga ploda kakovu nakazu: kukavicu, ili sovića, ili čak učini, da majka pobaci prije vremena.
2. Kada ptica "viver"("Viver" je ptica, skoro kao kokoš velika i smeđeg perja. Lijeta samo po noći.) po noći u šumi ili gdjegod u blizini od kuće buči, ne smiješ izlaziti na prozor, jer bi ti moglo da nahudi, a ako mu se slučajno narugaš, mogao bi onog trena izgubiti glas, ili kako naši seljani kažu "zanimit". Čuti samo vivera gdje buči, moglo bi naškoditi nekojima. Mi vidjesmo staraca, koji su u večer začepljivali uši pamukom, samo da ne čuju noćni glas "vivera". Viver, osobito zimi, običava doletjeti na prozor, a to znači gotovu nesreću. Nekoji, da se riješe takovog pohoda, meću na prozor blagoslovljenih stvari.
3. Ubiti mačku veliki je grijeh. Onaj, koji je ubije, navuče na sebe ništa manje nego sedam godina prokletstva. Naši seljani mnogo se čuvaju, da ne ubiju mačku.
4. Kada kokoš zakukuriče, treba je odmah ubiti, jer to ne sluti na dobro. Ovdje nam je zabilježiti nešto karakteristično. Mi naime u Spljetu naiđosmo na šljedbenika Mojsijeve vjeroispovijesti, koji je tražio takovu kokoš, jer da ona nosi sreću!
5. Kada po noći hodaš vani, valja da nosiš uza se malo blagoslovljena lišća od masline, javora i t. d.; ali je nada sve najbolje da povedeš sa sobom jednoga crnoga psa, jer ti tada po gotovo ne će ništa nahuditi. Najpogibeljnije su ure od ponoći pa do jutarnje "Zdrave Marije".◊492
6. Kada gavran preleti preko nečije kuće, ne sluti baš na dobro: on nosi smrt. I kada si na dvoru, nije lijepo, da ti gavran preleti preko glave.
7. Guštericu (gušćericu) velika je grjehota ubiti. Naši seljani vjeruju, da su blaženoj Djevici Mariji jednom bile obolile dojke, kad je dojila Isusa, i da joj se bilo pokvarilo mlijeko. Gušterica isisa joj pokvareno mlijeko i Marija ozdravi. Kada si guštericu ubio, ona vrti tada repom i tim te proklinje.
8. Kada nađeš gdjegod na putu kožu (košulju) od zmije, sluti na dobro. Priča se, da ako ju satareš i tim prahom prođeš ruke, da ti se više ne će znojiti.
9. Veliki je grijeh ubiti pčelu, a isto tako ne smiješ za nju kazati, da je crknula (krepala), već umrla. Naš je narod drži s toga u tolikoj časti, jer ona daje vosak, od kojega se prave svijeće voštanice, koje se u crkvi na žrtveniku pale. Među našim seljanima može se čuti: "da nije čele i ovce ne bi se mogla misa reći", a to zato, jer prva daje vosak, a druga vunu, od koje se pravi crkveno ruho za bogoslužje.
10. U zmiju ne smiješ nikada pucati iz puške, jer bi tane moglo da odbije natrag pa ubiti tebe, dok njoj ne možeš njime naškoditi.
11. Ako netom snesenim jajetom od crne kokoši, osobito dok je još toplo, namažeš oči, ne ćeš lako na njima oboliti.
12. Za slavulja kažu, da ne pjeva nikada blizu gnijezda, jer da bi mu ga tada lako našli. Njegovo pjevanje oponašaju sa: "ćin, ćini, ćin - ćjurlu, lulu, lin!" pa ga s toga možda i zovu na otoku ćurlikavac. Drže za veliku grjehotu razvrći njegovo gnijezdo ili ga ubiti.
13. Kada te ujede pas, tada je dobro da priviješ na ranu nekoliko njegovih dlaka, jer će ti tim biti bolje.
14. Ako te je ubola pčela, ili osa, najbolje je da ubereš malo lišća od triju trava, pa da njime namažeš ubodeno mjesto, jer će ti tako olakšati.
15. Kada ti slučajno doleti u kuću velika muha mesarka, treba je odmah ubiti ili je protjerati. Njezina pojava ne sluti pa dobro: ona nosi tobož smrt.
16. Kada djevojka ulovi babicu (Cocinella septempunctata), metne je na dlan od ruke, pa joj govori sve dotle, dok ne odleti: "Rec mi, bobe, di ću se udat." Na onu stranu, prama kojoj babica poleti, djevojka će se udati.
17. Kada na čovjeka ili ženu navali zlatin (žutica, žućavica, icterus, talij. iterizia), tada je najbolje otići u koju goru, iz koje se inače ne može čuti glas pijevca, i iz koje se ne može vidjeti more, pa se tu popeti na jedan bor. Kada se je čovjek popeo na bor, tada drugi jedan valja da stane ispod njega pa ga sjeći sjekirom, a drugi opet mora sakriven vikati: "ča činiš?" Onaj, što siječe, mora odgovarati: "Sičem, za da se ovi bor već ne pomladi i za da se ovemu čoviku zlotin već ne povroti." Upit i odgovor mora se do tri puta ponoviti. Poslije svega toga, vjeruju, da će čovjek skoro sasvim ozdraviti.
18. Kada ti doleti u kuću životinjica, koju na otoku zovu "šanpjerin" i "divlji prasac" (oniscus), to je znak, da ćeš ti ili ko od ukućana dobiti pismo.
19. Kada opaziš u kući životinjicu "galiju" (miriapoda = stonoga), ne smiješ je ubiti, jer ona nosi sreću. Na otoku joj neki običavaju kazati: "galia, se ti porti bone nove resta, se no va via(Galijo, ako nosiš dobre vijesti ostani, ako ne, tada ajde.). Ako ostane, to je znak, da nosi dobre vijesti.◊493
20. Ako se ubodeš na draču od "škarpuna" (neka vrst crvene ribe, u znanosti poznate pod imenom Scorpaena porcus(Drugu jednu ribu, nešto smeđe boje, zovu škarpina (Scorpaena scrofa). Od uboda ove ribe liječi se narod istim sredstvom.), trpiš užasne boli, a naši seljani čvrsto su uvjereni, da će ti odlanuti, ako prokadiš ubodeno mjesto na čađu od luča. Ne znam, koliko u ovom vjerovanju ima istine. Svakako je to veoma karakteristična narodna ljekarija.
21. Ako prstom kažeš zvijezde, izaći će ti po ruci mali i tvrdi čupki, koje na otoku zovu "bradovnice".
22. Ako pređeš preko djeteta ili momčića, koji jošte raste, treba da pređeš opet preko njega, ali s protivne strane, inače ne će više rasti. U prvomu ga slučaju "priskočiš", a u drugomu ga "odskočiš".
23. Ako te svrbi lijevi dlan od ruke, tada ćeš dobiti novaca, a ako desni, tada ćeš izdati novaca.
24. Kad ti igra lijevo oko, ne sluti baš na dobro. Neki opet to isto kažu i za desno oko, pa sad vjeruj, kome te volja.
26. Ako zubima ugrizeš jezik, zadesiće te jamačno kakova nesreća.
26. Kad sanjaš o mrtvima, ne boj se, jer naši seljani kažu: "mortvi nosi živega".
27. Ako si razbio ogledalo, ili sô prosuo, zadesiće te kakova nevolja.
28. Staroj ženi uopće nemoj nikada posuditi soli, jer bi mogla doći po poći, da te guši kao "mȍra" ili vještica.
29. Prije, nego izađeš po noći iz kuće, dobro je - vele - da se prekrstiš do tri puta, a kad si izašao, opet je dobro, da učiniš rukom po zraku do tri križa i to sprijeda i otraga. Osim toga nije dobro, da se obazireš natrag. Ako nabasaš na kakovu prikazu, moraš je do tri puta upitati: "Kume, kumpore, je l’ von čo potriba?" Ako je koja dobra duša iz čistilišta, ona će ti kazati svoju nuždu i želju pa iščeznuti. Inače ne smiješ nikomu kazati, da si išta vidio il’ čuo, jer bi ti moglo "nauditi". Ako ne dobiješ nikakova odgovora, a prikaza ostaje, to je znak, da imadeš pred sobom osuđenu dušu ili kakvoga zloduha; prekrsti se do tri puta, pa će iščeznuti. Takovim prikazama kažu na otoku: "satvor" i "poliža". U takovu "satvor" ne smiješ pucati, jer je ne možeš ubiti, a k tomu bi puščano zrno moglo odbiti natrag, pa tebe ubiti. Vidili smo, da se to isto zbiva, ako pucaš u zmiju. (Br. 10.)
30. Po noći, pa uopće u koje mu drago doba, ne smiješ ići na groblje za okladu, jer bi mogao čak i umrijeti.
31. Onakav, kakav si na novu godinu, bićeš kroz cijelu godinu.
32. Kada štogod izgubiš, tada jednostavno pljucni na dlan od lijeve ruke, pa udri po pljuvači su dva prsta desne ruke. Na onu stranu, na koju poleti pljuvača, traži izgubljeni predmet.
33. Kada djevojka kuha, pa ako se na posudi uhvati mnogo malih crvenih iskrica, to je znak, da će imati mnogo svatova kada se uda. Tim malim iskricama kažu: "svaća".
34. Ako ljevaš u čašu prije vodu pa vino, to će ti žena rađati žensku djecu, radiš li obratno, rodiće mušku.
35. Kada ti se vino prolije na stolu, znači veselje, a voda znači sjetu; ako ti se prospe sô, sluti na veliku nesreću.◊494
36. Kada ti je ispao zub, ili kada si ga sam izvadio, moraš ga prebaciti preko glave i ne dizati ga više, jer ti inače ne bi izrastao drugi na njegovu mjestu.
37. Nejakoj djeci ne smiješ dozvoliti da se igraju vatrom, jer će ti po noći skvasiti postelju vlastitom vodom.
38. Kada ti izađe na oku mali crveni čir, to je znak da će ti roditi majka ili koja druga žena od rodbine. Takovi mali crveni čir zovu na otoku: "čmik".
39. Kada te spopadne štucavica, a ti gucni tri puta vode, pa će te minuti, a pošto je ona znakom da te neko spominje, to će ti i tada proći, ako pogodiš, ko te spominje.
40. Kada ti se ispod jezika pojavi čirić, kojega na otoku zovu "jašterica", a ti zapitaj kojega tvoga prijatelja, da li hoće što kupiti kod tebe, pa ako ti odgovori, da hoće, a ti mu tada po hvarsku kaži: "meni jašćerica prošla a tebi došla". Tebi će tada po narodnom vjerovanju proći, a tvoj će ga prijatelj dobiti.
41. Ne smiješ ljuljati zipku, kada u njoj nema djeteta, jer bi moglo dijete oboliti, pa i umrijeti.
42. Kada plamte dvije svijeće uporedo, jednu treba svakako ili odalečiti ili ugasiti, jer ne sluti na dobro: sluti uopće na zlo, ali obično na smrt, na pošljednje zlo, kako naši seljani kazu.
43. Naši seljani vjeruju u čare (čaranja). Ako djevojka ulije momku u koje piće tri kapi svoje krvi, tada će se on strastveno u nju zaljubiti, te nema više snage, koja bi ga od nje mogla odalečiti. Ako mu dade da popije više od tri kapi, može lako poluditi, pa i umrijeti. Ali takova ženidba nema blagoslova; odmah poslije ženidbe čovjek izgubi ljubav za svoju ženu, a što je gore, postepeno gubi umnu snagu. O tomu tako sude naši seljani.
44. Ko želi da vidi koga od svojih pokojnika, mora se čvrstim ufanjem u sveti četvrtak ispovijediti i pričestiti, a u večer za vrijeme procesije mora ostati kod svoje kuće, gdje će mu se prikazati očekivani pokojnik.
45. Ko razvrgne ženidbu, čini jedan od najvećih grijeha, a za cijeli svoj život ne može već da bude sretan. Zbog takovog grijeha vjeruju da se najdulje ostaje poslije smrti u čistilištu. Mi poznajemo u jednomu selu na otoku Hvaru ženu, koja tvrdi, da joj se je jednom u sveti četvrtak u večer za procesije prikazao u bijeloj odori sa svijećom voštanicom u ruci njezin pokojni muž i da ju je zamolio, da mu dade reći za dušu toliko i toliko svetih misa, jer da mu je još za više od stotinu godina čamiti u tamnici, a to s toga, što je za života razvrgao ženidbu između dvoje mladenaca, te još tvrdi, da joj je rekao, da takovi prestupnici trpe najveće muke u čistilištu.
46. Iglu, ili koji drugi oštri prijedmet, ne smiješ posuditi ni darovati onomu, ko ti je dobar prijatelj, ako ga prije lagano ne ubodeš, jer bi ti dotični mogao lako postati neprijateljem. Ako je oštra stvar veće vrijednosti, to je dosta, da ti onaj, kojemu je darivaš, dade ma bilo samo jedan novčić, jer je tako već isključena mogućnost, da ti postane neprijateljem.
47. Kada ti ko umre u kući, a vino ti je još u pivnici, tada moraš na brzu ruku iz svake bačve propustiti malko vina, inače bi ti se isto moglo sasvim lako pokvariti. Koliko mogasmo saznati, ono vino propušta se kao dar dotičnomu mrtvacu, jer bi drugčije on sam došao da ga uzme i tim ga mogao pokvariti.◊495
48. Kitom od bora ne smiješ nikoga da šibaš, jer bi dotični mogao usahnuti, ili ne rasti više.
49. Ako je kojoj babi brada odviše izbočena, nos dug, oči udubljene a lice košćunasto, takova je baba po sudu našijeh seljana vještica, ili mora.
50. Kada piješ, nemoj da ljevaš vino u čašu preko ruke, jer ćeš se opiti.
51. Ako ne ćeš da budeš učaran, a ti nosi uvijek jednu bječvu naopako. (U Spljetu će te n. pr. svjetovati, da nosiš uvijek naopako tri koja god komada od tvoje odjeće.)
52. Kad u isto vrijeme kiša pada i sunce sijeva, na Hvaru vjeruju, da se tada žene gubavi, pa vele: "sunce i dorž (dažd, kiša) ženidu se gubovi."
58. Vilicom ne smiješ badati u koru od kruha, jer je to grijeh.
54. Ako mrtvacu nijesi prišio nogu uz nogu, to će on poslije pogreba lutati kao prikaza po zemlji.
Antun Ilija Carić.
