Antun Pichler. O pticama, koje žderu otrov. GZM. Sv. 1. 1902. Str. 159.
◊159
Potaknut jednom bilješkom, što ju je napisao gosp. Eisenmenger, šumarnik grofa Trauna u "Mittheilungen des niederösterreichischen Forstvereines" pod naslovom: "Der Fasan - ein Giftfresser (Gnjetao otrovožderac)", ovdje ću da objavim neka moja opažanja o pticama, koje žderu sjemenje otrovnih solanaceja. Nadam se da će objavljivanje ovakih bilježaka dati povod, da se ova stvar znanstveno dalje proučava i riješi.
Još za mojih gjačkih godina često sam zapazio, kako na stabljike tatule ili kužnjaka (Datura Stramonium, Stechapfel), izrasle na nekom buništu, za ljute zimske mrzavice padaju mnogi zelenduri zelenci (Chloris chloris, Grünling) te lakomo zoblju otrovno sjemenje, a da im ovo nikako ne naudi.
Ko grimiz crvene bobice razvodnika ili paskvice (Solanum dulcamara, Bittersüss), kojih se djeca boje ko žive vatre, jer da su otrovne, zoblju kosovice (Merula vulgaris Leach, Amsel) u zimno doba vrlo rado. Vrepci (Passer domesticus Briss., Sperling) opet vole sjeme duhana (Nicotiana tabacum), koji se u Herceg-Bosni u velike gaji. S toga će seljaci, da od vrebaca sačuvaju one stabljike duhana, koje ostavljaju za sjeme, omotati prozirnom tkaninom sve dok sasvim dozriju. Vidio sam takogjer, da se razne ptice hrane i sjemenjem bunike (Hyoscyamus niger, Bilsenkraut). Moje kokoši u jesen će radije nego drugu hranu zobati dozrele bobice pomoćnice ili crne paskvice (Solanum nigrum, Schwarzer Nachtschatten) i vole listove ove biljke nego one od kupusa.
Kad u kasnu jesen polazim u lov na jarebice, svraćam se po vinogradima redovno busenju crvene pomoćnice (Solanum miniatum, Rothbeeriger Nachtschatten), jer ću tamo vazda naići na trčke (Perdix cinerea Briss., Rebhuhn), gdje pohlepno zoblju bobice ove biljke. Otkad sam to zapazio, od onda sam vrlo često pretraživao guše ubijenih trčki (jarebica) i našao sam u njima mnogo više bobica od rečene otrovne biljke, nego drugog sjemenja, puževa ili ličinki od kukaca i buba.
U svim djelima o bilinskom svijetu sve su vrste solanaceja ili u svim ili u pojedinim sastojinama svojim označene ko otrovne zbog alkaloida, u njima sadržanima. Tatula i bunika vrlo su otrovne biljke, otrova ima i u svim dijelovima duhana, a za pomoćnicu ili crnu paskvicu veli se, da bobice njezine sadržavaju solanin, da su dakle takogjer otrovne. Jedino se razvodnik (Bittersüss) označava ko neškodljiva biljka.
Prof. A. Pichler.
◊159
O pticama, koje žderu otrov.
Potaknut jednom bilješkom, što ju je napisao gosp. Eisenmenger, šumarnik grofa Trauna u "Mittheilungen des niederösterreichischen Forstvereines" pod naslovom: "Der Fasan - ein Giftfresser (Gnjetao otrovožderac)", ovdje ću da objavim neka moja opažanja o pticama, koje žderu sjemenje otrovnih solanaceja. Nadam se da će objavljivanje ovakih bilježaka dati povod, da se ova stvar znanstveno dalje proučava i riješi.
Još za mojih gjačkih godina često sam zapazio, kako na stabljike tatule ili kužnjaka (Datura Stramonium, Stechapfel), izrasle na nekom buništu, za ljute zimske mrzavice padaju mnogi zelenduri zelenci (Chloris chloris, Grünling) te lakomo zoblju otrovno sjemenje, a da im ovo nikako ne naudi.
Ko grimiz crvene bobice razvodnika ili paskvice (Solanum dulcamara, Bittersüss), kojih se djeca boje ko žive vatre, jer da su otrovne, zoblju kosovice (Merula vulgaris Leach, Amsel) u zimno doba vrlo rado. Vrepci (Passer domesticus Briss., Sperling) opet vole sjeme duhana (Nicotiana tabacum), koji se u Herceg-Bosni u velike gaji. S toga će seljaci, da od vrebaca sačuvaju one stabljike duhana, koje ostavljaju za sjeme, omotati prozirnom tkaninom sve dok sasvim dozriju. Vidio sam takogjer, da se razne ptice hrane i sjemenjem bunike (Hyoscyamus niger, Bilsenkraut). Moje kokoši u jesen će radije nego drugu hranu zobati dozrele bobice pomoćnice ili crne paskvice (Solanum nigrum, Schwarzer Nachtschatten) i vole listove ove biljke nego one od kupusa.
Kad u kasnu jesen polazim u lov na jarebice, svraćam se po vinogradima redovno busenju crvene pomoćnice (Solanum miniatum, Rothbeeriger Nachtschatten), jer ću tamo vazda naići na trčke (Perdix cinerea Briss., Rebhuhn), gdje pohlepno zoblju bobice ove biljke. Otkad sam to zapazio, od onda sam vrlo često pretraživao guše ubijenih trčki (jarebica) i našao sam u njima mnogo više bobica od rečene otrovne biljke, nego drugog sjemenja, puževa ili ličinki od kukaca i buba.
U svim djelima o bilinskom svijetu sve su vrste solanaceja ili u svim ili u pojedinim sastojinama svojim označene ko otrovne zbog alkaloida, u njima sadržanima. Tatula i bunika vrlo su otrovne biljke, otrova ima i u svim dijelovima duhana, a za pomoćnicu ili crnu paskvicu veli se, da bobice njezine sadržavaju solanin, da su dakle takogjer otrovne. Jedino se razvodnik (Bittersüss) označava ko neškodljiva biljka.
Prof. A. Pichler.
