Pretraži ovaj blog

Vuletić-Vukasović 1892.

Vid Vuletić-Vukasović. Starobosanska panađija na otoku Korčuli (u Dalmaciji). GZM. Sv. 3. 1892. Str. 230-231.
◊230

Starobosanska panađija na otoku Korčuli (u Dalmaciji).


Priopćio Vid Vuletić-Vukasović.

S protivne strane:

снɬ пɬґɬħн..
ϸɬє κo⌗ɬvє
⌗нħɬ

Čita se:

Sija panađi(ja)
Raje Kovače-
vića


Slika 1


Slika 2

Ovaj je natpis (vidi sliku 1.) na srebrenoj panađiji (kutijica za držanje moći od pomoći). Panađija se je našla u Blatu Korčulanskomu (Dalmacija), a sada je kod zlatara Iva Faenaca u gradu Korčuli. Navedeni zaklopac teži 12 1/2 gr. Visina 0.4 m; širina 0.3 m debljina (po prilici) 5 mm. Na gornjoj je strani uška za vješanje, a sa strane su uške za zapučanje. Iznutra je pozlaćena, te je urezano na oskok Uspenije Bogorodičino (vidi sliku 2). U dnu je mjestance (kao rupa) za mošti. Ova je kutijica gotovo četverasta oblika; gornje su strane poviše. Na srijedi je Gospa, položena na odar, te je drži jedan kao za glavu, a drugi za noge. Osim spomenute dvojice, s jedne je i s druge strane po sedam osoba, po srijedi Isus u slavi, a straga mu kao sjenica, te je u vrhu na oštriku.◊231

Drugi zaklopac teži 14.50 cgr, te mu je zdvora krst. Iznutra je i ovaj dio kutijice, kao i prvi, pozlaćen na vatri. Unutri je krštenje Hristovo, t. j. Hristos u vodi, a nad njim loza (?) Jovan je na uzvišenoj hridini napola go, a i u Hrista su gole noge. Iza Hrista su tri anđela u molitvi jedan povrh drugoga. Anđeli su obučeni, a gornji je raširio krila. Hristu je oko glave zlatna sjenica (nimb), a Ivanu torac (aureola). Nad Jovanovom je glavom oskočena rupa (jamica) u vrhu za mošti, pa je na zaklopcu i ušica za vješanje, a sa strane zaponac za zapučanje.

Ova je kutijica djelo od svršetka XV. vijeka(Vidi "Vijesnik hrv. arheol. društva", god. XI. (1889.), str. 11., i god. XI. (1889.), strana 93.). Ime je ϸɬιɬ poznato, jer ovako piše Đ. Daničić u "Rječniku iz književnih starina srpskih" III., str. 45.: "ϸɬιɬ, ime muško: između ljudi, koje car Stefan pisa crkvi arhanđelovoj u Prizrenu, četvorici bješe ime ϸɬιɬ; jedan od njih bješe prezimenom ⌗oнχьґнħь, jedan κo⌗ɬvє⌗нħь. G. XV. 289. 294."